Biti duhovan može biti vrlo dobro. Kroz duhovnost možemo zavoljeti sva bića na ovoj Zemlji. Možemo u ljudima prepoznavati dobrotu i možemo dosizati mudrost. Biti duhovan nije isto što i voljeti Boga. Mnogi misle da je to isto. Kroz duhovnost, ma kako ona dobr bila, može ti se dogoditi da zaboraviš na ono najvažnije - na ljubav prema osobama. No, ne mora ti se to dogoditi- ali može! Stoga se svakog dana prisjeti čiste ljubavi i pokušaj probuditi taj osjećaj u sebi. Naprosto zastani, zaustavi vrijeme, zatvori oči i probudi tu ljubav u sebi. To nije teško, to je tvoja priroda i ti to možeš učiniti kad god zaželiš. Ne treba te nitko tome učiti. Taj osjećaj već imaš u svom srcu. Samo ga trebaš probuditi i proći kroz njega.
Taj čin nije misao, to bi se prije moglo nazvati energetski osjećaj. To je osjećaj prožimanja, lebdenja, širenja i naprosto rečeno, osjećaj ispunjenja ljubavlju. To moraš osjetiti kroz svoje biće. Sačekaj taj osjećaj ako ti to već nije u praksi. On će naići kao val, pokrenut će svaku tvoju stanicu i u jednom trenutku se možeš osjećati velik i širok kao što je i svijet. U tom trenutku iz svojih grudiju možeš dotaći čitav svijet i biti sve. Pokušaj danas, pokušaj sada i to ćeš činiti svaki dan. Mora ti biti prvi i posljednji osjećaj današnjeg dana. Inače sva tvoja "duhovnost", može otići u nekom potpuno krivom smjeru. Ako u tebi nema te ljubavi, možeš postati sebi samovažan, možeš postati veliki ili mali mudrac, možeš postati valiki ili mali majstor, ili bilo što drugo, svejedno je ......... na tome sve završava.
Da, nastavim, ljudsko biće je sklono da sebi pripisuje sve zasluge. Ako je nešto stečeno u ovom životu, mislim na materijalna dobra, mislimo kako smo sve to mi sami stvorili. Međutim to je dio zablude kao što su i mnoge druge. Ako samo malo bolje razmislimo o svemu tome veoma lako ćemo doći do saznanja da smo sve to stekli samo vjerom, jer nam je podarena sva sposobnost s kojom smo sve to stekli. Znači da već u samom početku griješimo ako mislimo kako smo sve to mi stekli. Samim takvim mišljenjem sebe smo programirali da budemo sebični. Osim toga misleći kako smo mi sve stekli, vežemo se za dobra koja smo stekli i zbog toga postajemo potpuno vezani za ovaj svijet. Obični čovjek sve svoje vrijeme provodi u mislima kako da si što više ugodi, kako da stvori sve veća materijalna blagostanja kako bi si što više ugodio. Iz tog izbora o temi razmišljanja može proizaći samo negativna misao. Već od ranog jutra nakon što je ustao iz kreveta, čovjek počinje razmišljati kako bi danas morao obaviti ovo ili ono, kako bi zaradio ovoliko ili onoliko novca kako bi si mogao opet za to nabaviti ovo ili ono materijalno dobro. Iako mnogi koji ovo čitaju mogu reći da pričam gluposti, jer će uvijek moći navesti razlog kako je način života o kojem govorim potpuno prirodan čovjeku, te da se drugačije ne može živjeti, već radeči i zarađujući za život, ja se u tome djelimično mogu složiti, ali tu potrebu života možemo postaviti na malo drugačije temelje, a to je svijesnost da je sve to što nam danas dođe. Jer u mnogo primjera možemo vidjeti kako sve ono što smo stekli tokom života ne znaci baš ništa, u trenutku naše smrti, sve to moramo ostaviti na ovom svijetu i ponijeti sa sobom nešto drugo a to nisu materijalna dobra, već duhovna. Upravo zbog toga, ujutro kada se probudimo neka prva misao bude ljubav i vjera. Na razna oboljena djelujemo izvana, unošenjem određenih lijekova u organizam, te na taj način sprječavamao ljubavnim i duhovnim snagama u sebi da se same suprotstave bolesti. Prirodni sklad znači potpuno zdravlje na svim razinama i to bi nam trebao biti stalni cilj. Zato je ljubav najbolji lijek za to...
Uf, malo sam ga zakomplicirao za nedjelju ujutro, no, nije bitno, ionako se bojite komentirati. Dakle, želim vam da uživate u ovoj nedjelji, da vam se desi što god želite... It's all black and white ionako...
------------------------
Sreća
Kao jutro što iz noći se budi
zorom rosu po poljima nosi
tako sreća u duši mi rudi
i tuga svoje zaklapa oči
Grudi se moje šire i zovu
radost mi srce u mirisu ljubavi kupa
rijeke mira i spokoja teku
volim i ne mislim na ono sutra
Plemenitost i nevinost posvud se nižu
zar zlo je ostalo na drugoj strani
kao da ništa spojit nas neće
gledam sad samo na oblake sreće
Zar nju vide samo oni sretni
i čuvaju mirom i blagosti danom
il titraj tad jedan pohodi duše
za spomen da do nje ima još malo
Ne daj tom valu da bezobzirno ruši
sjeti se da tuga jače te boli
sretan si samo ako već imaš
nekog kog voliš i tko te voli!!
-Josip-
Post je objavljen 04.06.2006. u 11:40 sati.