Marketing
Sutvid (1155 m/nv) - Biokovo
Ovaj vikend smo planirali provesti na Biokovu, odrađujući turu Gornja Brela – Šćirovac – Sv. Ilija – Šibenik – Sv. Jure – Vošac – Makarska, s noćenjem na Lokvi. Nažalost, vremenske prognoze su nagovijestile kišni vikend, pa smo bili prinuđeni prolongirati taj plan za slijedeći vikend. Doduše tad će biti određenih korekcija u turi, jer mi je nadolazeća subota radna. Čak smo imali na umu danas bar na Kamešnicu, ukoliko se popravi vrijeme, a kad ono jučer gore pao snijeg. Zato ću sad iskoristiti prigodu da opišem jedan od naših prethodnih uspona, koji dosad nismo objavili na blogu, jer nam je to bila među prvim kontrolnim točkama HPO-a. Uspon na Sutvid smo odradili 30. listopada prošle godine, a da bi vam pomogli u lakšoj lokaciji vrha i praćenju posta, prije svega ću reći da se vrh nalazi poviše Živogošća, udaljenog 20 km južno od Makarske.
Već su nam prvi pogledi prema grebenu davali jasno upozorenje da tog dana nećemo imati puno prigoda za uživanje u vidicima s vrha. Naime, cijeli greben je bio potpuno prekriven gustim oblacima, ali nas to ipak nije pokolebalo u odluci da se popnemo na Sutvid. Vozili smo se dakle do Živogošća, gdje smo skrenuli s magistrale ulijevo uskom asfaltiranom cestom, koja dobrim dijelom paralelno prati maistralu. Od tog skretanja je potrebno voziti 1,7 km, a zatim kod crkvice opet skrenuti lijevo uzbrdo. Tim putem voziti prvo po asfaltiranom, a onda i makadamskom putu, sljedećih cca. 2 km do Gornjih Kuća.. Na kraju puta je kuća na čijem zidu stoji ploča koju u čast svom rodnom mjestu, moru i planini, postavio stanoviti Ante Perić.
A od tog mjesta počinje planinarska staza, koja je markirana, ali je markacija zapuštena i na pojedinim mjestima teško uočljiva. To ipak ne umanjuje ljepotu ove staze i prekrasnih vidikovaca na Živogošće i Igrane, koje čak ni niski oblaci nisu uspjeli skriti. Staza je očito dio nekadašnjih trgovačkih putova, kojima su se razmjenjivala dobra između stanovništva Makarskog primorja i Zabiokovlja, tako da je relativno laka za penjanje i iznimno široka za biokovske pojmove.
Nakon hodnje od cca. 1.50 h stiže se na sjecište puteva. Ulijevo vodi BPS (nekadašnja Biokovska partizanska staza), a desno uspon po velikim kamenim gromadama do samog vrha, koji traje cca. 40 min. Sva sreća da smo za uspon odabrali oblačni dan, jer vjerujem da je iznimno teško verati se po onim gromadama kad upeče sunce, a tamo sjene ni za lijeka.
Inače, neposredno pred to sjecište staza se nalazi očito obitavalište divljih svinja, na što nas je navodilo veliko pojilište, koje je doduše tog dana bilo prazno, i veliko kaljužište okruženo ogromnom količinom životinjskog izmeta i bezbrojnim tragovima otisaka papaka. A onda nam je u srca strah utjerao strahoviti topot, koji mi je u tom trenutku zvučao kao da je netko pustio debla niz padinu da pred sobom sve lome. Srećom se taj zvuk udaljavao od nas, pa nam se ubrzo vratila i krv u žile. Vjerojatno je isto to osjećala i divlja svinja bježeći od uljeza na svom teritoriju. To je inače objektivno bila jedina opasnost ove staze, ali ipak ne pretjerano ozbiljna.
Na vrhu nas je dočekao veliki kameni humak, koji označava KT 7 BPS-a, a koja je istovremeno i kontrolna točka HPO-a s biokovskog područja. Da ne bi bilo zabune taj isti podatak je naveden i na jednom od kamena na vrhu humka.
Sutvid ili Svevid je bilo često ime za vrhove u našim krajevima, jer je u slavenskoj mitologiji to bio jedan od najvažnijih bogova – Bog rata. Kasnijim pokrštavanjem Hrvata su mnogi izmijenili imena vrhova i hramova koji su se najčešće nalazili na njima u kršćanski Sv. Vid. Ovo je sad jedna od rijetkih lokacija gdje je zadržan stari slavenski naziv vrha. Vidik s vrha su nam spriječavali gusti oblaci, tako da su nam se tek na nekoliko trenutaka ukazale Duge njive i ceste prema Vrgorcu i Kozici. Uspon i silazak su trajali ukupno 5 sati uz učestale stanke, te je time ova staza znatno kraća od one preko Kolovrata. Na silasku smo također prošli pored onog kaljužišta, ali ovog puta s maksimalno napregnutim osjetilima vida i sluha. Domaćin nam se još uvijek nije vratio doma.
P.S. Neodlazak na planinarenje smo iskoristili za upoznavanje sa Sickofitall-om u Bookcaffe-u. Čovjek je iznimno ugodna i zanimljiva osoba, ma što o tome Killer mislio. Eto, sad i mi možemo reći da smo upoznali nekoga preko Bloga, jer ove blogere koje smo dosad poznavali, poznavali smo i davno prije Bloga. Šteta samo što nam se nije mogla pridružiti naša stara prija Estrogena, ali se nadam da će nam i ona slijedećeg puta činit društvo.
Post je objavljen 04.06.2006. u 12:46 sati.