
Za Capablancinu igru Lasker je imao samo komplimente: «Moram reći, Capablancine partije su jasne, logične i snažne. Nema u njima ništa skriveno i umjetno. Iz njegovih partija se čitaju Capablancine misli, pa i tamo gdje hoće biti lukav. Da li igra na remi, ili na dobitak njegov potez uvijek objavljuje što on osjeća. Pri svemu tome, njegovi potezi iako prozirni, nisu plauzibilni, već često duboki. Capablanca ne voli zaplete, on želi unaprijed znati kuda ide. Mi smo navikli sebi predočavati velike genije, kao protagoniste koji otkrivaju nešto novo što je drugima skriveno. Možda je Capablanca potisnuo u sebi vidovitost, jer opasnost od zabluda je tu veoma velika. Ali mada je njegov genij usmjeren baš na praktično i logično, pa zato baš na taj način hoće biti vidovit. Pri svemu tome, čini mi se ipak, da Capablancina fantazija nema veliki slobodan let...»
Nešto kasnije, analizirajući ovaj meč dr Euwe ocjenio je Laskerovu igru kao iznenađujuću po mnogočemu: «Njegova otvaranja su često bila slaba, procjene pozicije nevjerojatne, a igra protkana neobičnim grješkama. Međutim, Lasker se nije zalagao i nedovoljno se pripremao za ovaj meč. I za njega je bilo tragično što se susreo s tako energičnim i ambicioznim šahistom kao što je bio Capablanca koji je ušao u svoj zenit. Protiv takvog suparnika Lasker bi bio pobijeđen i na vrhuncu svoje moći.»
Za vrijeme ovog meča Lasker je imao pedeset dvije godine i vjerojatno mu je bilo teško brzo se prilagoditi novim klimatskim uvjetima. Meč je započeo sredinom ožujka. Capablanca je prije meča rekao; «Sve do kraja travnja temperatura u Havani je idealna, jer ne prelazi 27 stupnjeva celzijusa, a u ožujku puše lagani povjetarac.»
I ranije je Lasker odbijao igrati u Argentini i na Kubi imajući u vidu nepodesnosti ove klime, ali na žalost , u Europi se nisu mogli naći tako povoljni uvjeti kao u Južnoj Americi.

Lasker je odbijao svaki prijedlog igranja za europsku valutu koja je nakon prvog svjetskog rata naglo gubila vrijednost u inflaciji. Zato je krajem 1920. i prihvatio poziv havanskog šahovskog kluba da odigra meč na Kubi 1921. godine od 24 partije. Dana 15. veljače 1921. godine, Lasker se ukrcao na brod i čim je stigao u Havanu izjavio je: «Mi smo došli na Kubu kada je u Europi bio dubok snijeg i našli smo se na temperaturi koja kod nas izaziva suše...» Na žalost, poslije 14. partije, Lasker se obratio liječniku opće prakse, a ovaj ga je uputio kod psihijatra. Tamo je postavljena dijagnoza da pacijent boluje od depresije, da mu je pala koncetracija i da je nervno rastrojen. Odmah mu je preporučen odmor. Lasker je donio odluku da preda mel i otputovao je u Švicarsku. I tako, meč umjesto da ima 24 partije, odigrano je samo 14, i to je jedini meč u povijesti za svijetsku titulu da šampion nije dobio ni jednu partiju protiv izazivača.
Post je objavljen 04.06.2006. u 09:01 sati.