Marketing
Na žalu svjetova beskrajnih...
Danas se malo prisjećam prošlosti. Da se zajedno sjetimo kako svaka naša akcija i svaka misao svakog od nas, u bilo kojem trenutku, kreira svijet u kojem živimo, u ovom ili onom smislu, u onom omjeru u kojem vjerujemo u ishod koji smo svim srcem poželjeli...
* 24. 12. 2004. godine na ovim web stranicama postavljen je prvi post. On je glasio ovako:
"O prvom projektu Udruge, pod nazivom "Centar Svita":
Udruga za promicanje znanosti, duhovnosti i kreativnosti «Radost Stvaranja» pokrenula je inicijativu za realizaciju projekta pod nazivom «CENTAR SVITA».
Cilj ovog projekta je konačno dovršenje, uređenje i popunjenje sadržajima Kulturnog Središta Mladih (bivši Dom Omladine), te njegovo pretvaranje u moderni multimedijalni centar sa programima koji bi obogatili i oplemenili život Splita.
U Centru bi se odvijao kulturni program kreativnog, zabavnog i duhovnog karaktera, radionice, tečajevi, koncerti, susreti i druženja ljudi koji svojom pozitivnom energijom žele izgraditi društvo utemeljeno na međusobnom podržavanju i suradnji, društvo koje bi slavilo kreativnost i jednistven doprinos svakog pojedinca.
Iako je sama inicijativa za projekt potekla iz Udruge «Radost Stvaranja», želimo da nositelj projekta bude koalicija postojećih udruga u Splitu, koje svojim radom i pojedinačnim naporima već rade na buđenju kreativnog potencijala ljudi i izgradnji sretnijeg i zdravijeg društva. Uvjereni smo da jedino udruženi u zajedničkom cilju i sa zajedničkom vizijom možemo preokrenuti prevladavajući osjećaj bezvoljnosti i pretvoriti ga u volju za ulaganje energije u opće dobro. Smatramo da je jedino time moguće potaknuti promjene u srcima ljudi, i tako dovesti do promjene svijeta u kome živimo - u svijet radosti i stvaranja. "
Ovdje, u članku "Kako je došlo do ideje za projekt Centar Svita?"
također možete pročitati odakle meni - tada - ta - ideja da pokrenem jednu takvu inicijativu, kakvu nikad ikad u svom životu nisam mislila da ću ikada pokretati, i apsolutna sigurnost da će ona uskoro postati naša stvarnost.
Danas ta inicijativa (za koju su svi eto, relativno nedavno, mislili da nema veze s mozgom, jer se tada u općem beznađu, nije nazirala ni najmanja mogućnost da ona ikada bude reallizirana) nije samo vizija, nego naša izgledna, skorašnja budućnost. Kampanja grada Splita pod nazivom AKTIVITIS je upravo - pred našim očima, ekskluzivno, samo u vašem gradu :) provodi u djelo, zajedno sa svima koji se u kampanju i konkretne aktivnosti uključe.
*******************************************************************
Veliki indijski pjesnik i mistik Rabindranath Tagore mi je na jednom mom kasnijem gostovanju u javnosti pomogao uobličiti misli, i pomoći će mi i danas da nas prisjeti poante, one osnovne ideje zbog koje je Dom mladih ovooooliko godina zjapio tužan, i bio bi čitavo to vrijeme potpuno usamljen da nije bilo nekolicine hrabrih mladih ljudi koji ga nisu napustili ni kada je bilo najteže (udruga KUM i HRAM)...
Dakle, jako bitna poanta, ono čemu nas uče mladi i naš Dom mladih:
- Kada svi zajedno odlučimo dovršiti Dom mladih i dati ga mladima za svoju igru, druženje i stvaranje, oni će nas tada naučiti najbitnijoj životnoj lekciji.
Jedna pjesma indijskog pisca Ramindranat Tagora, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1913. kaže:
"Na žalu svjetova beskrajnih susreću se djeca. Miruje u visini vječno nebo, nespokojno huči voda. Na žalu svjetova beskonačnih s vriskom i plesom sastaju se djeca.
Ona grade kućice od pijeska, praznim se igraju školjkama. Od uvelog lišća tkaju čamce, i sa smiješkom brode nad beskonačnom dubinom. Djeca se igraju na obali svjetova.
Ona ne znaju bacati mreže, nisu vješti plivači. Ronioci kreću u potragu za biserjem, trgovci plove na svojim brodima, a djeca sakupljaju i rasipaju šljunak. Ona ne traže skriveno blago, ne umiju bacati mreže.
Na žalu svjetova beskonačih veliko je sastajalište djece."
Zašto svi odrasli, i zašto svi ozbiljni, poslovni ljudi, ne mogu razumjeti mlade?
Ne mogu ih razumjeti, jer se igra mladih nema čime kupiti, ona se ne može unovčiti. Ona je s druge strane znanja o koristi, ne razmišlja o vraćanju uloženog. Jer sama igra je smisao. Samo druženje je smisao. Samo stvaranje je smisao.
"Trgovci plove na svojim brodima, a djeca sakupljaju i rasipaju šljunak.." i pri tom pronalaze smisao života: ono što se ne može prodati, i što se ne može kupiti.
Radost življenja, i užitak stvaranja. Zaboravljeni svijet zaigranosti u kome su svi dobrodošli, i u kojem su svi pozvani sudjelovati.
Sve je tu. Prostor nas čeka. Čeka da ga se sjetimo i poželimo ga. Svi zajedno. Svim srcem.
Požurimo :) jer već smo tako blizu..
****************************************************************
Prisjećam se danas još jednog meni svetog događaja: promocije moje knjige pjesama, organizirane povodom samog osnivanja udruge "Radost stvaranja", 11.12.2004. baš u Domu mladih, s ciljem da dotakne srca ljudi i vrati im vjeru u taj prostor, da ih sjeti da je sve moguće ako se želi srcem.. sve je moguće. Tada smo se zajedno zapitali, a prigodno je da to učinimo i danas:
"Na koji način potaknuti ljude da nam se pridruže u stvaranju?
Znamo u kakvom svijetu živimo i da svaki pokušaj kreativog izražavanja Sebe nailazi na gluhe zidove. Čini nam se da, čim malo raširimo krila i poletimo, naiđe netko, a najčešće i svatko, i pokuša nas spustiti na zemlju i podrezati nam krila. Jer, nije lako gledati drugoga kako leti, biti svjestan da mi kao ljudi možemo letjeti, a ne usuditi se i sam probati.
I tako se mi svi osjećamo sputani u svom stvaranju i izražavanju sebe.
Uopće pomisliti da postoji jedan jedinstven poklon koji jedino mi, svatko od nas ponaosob, možemo dati ovom svijetu je prebolno. Čini nam se neostvarivo. Jer nas društvo neće podržati. Jer se ne osjećamo dovoljno vrijedni. Jer osjećamo da naši najdublji i najintimniji osjećaji koje želimo pružiti ovoj okolini nisu prihvaćeni onako kako bi trebali biti.
PA što onda?
Kao da nas mišljenje okoline može ograničini? Kao da nas bilo što osim našim vlastitih strahova može zaustaviti?
Živimo u svijetu koji ne podržava našu vlastitu, neponovljivu, kreativnu i sasvim ljubavnu istinu.
PA što onda?
Sjetila sam se, prije neki dan, dok sam razmišljala o tome kako potaknuti stvaranje i kreativno izražavanje ljudi, da je to isto kao da se pitam 'Kako smrznutu ptičicu naučiti pjevati?'
Kako smrznutu ptičicu naučiti pjevati?
Prvo je trebamo zagrijati. Vratiti je u život. Izvući joj svu hladnoću iz tijela. Moramo je voljeti, grijati je i čekati da se probudi.
Kada se ptica zagrije i probudi, kada živne, kako ćemo je naučiti pjevati?
Treba li pticu učiti pjevati?
Kako vlastito srce vratiti u život? Kako osjetiti u sebi vatru stvaranja? Kako gorjeti?
Kako gorjeti bez zadrške, potpuno se prepuštajući stvaranju! Kako stvarati?
Naša srca znaju. Jer sva srca znaju voljeti. Sva naša srca kucaju u istom ritmu.
Jedno srce koje se upali i počne gorjeti, je kao šibica koja osvjetli čitav mrak oko sebe. I znate li što se skriva u tom mraku? Što mislite?
Imate potpuno mračnu sobu, ništa se ne vidi. Upalimo jednu šibicu. I što vidimo da se oduvijek nalazilo u toj mračnoj sobi?
Šibice. Čitava soba je puna šibica. Hrpe i hrpe, hrpe šibica. Dovoljna je samo jedna upaljena da se sve oko nje zapale i počnu gorjeti.
Ovo ovdje, ovo više nije jedna upaljena šibica, mi smo buktinja. Ona koja svojom vatrom može zapaliti sve. Ona kojom svojom ljubavlju može zapaliti i promijeniti sve. Mi smo ti. Oni koji svojom ljubavlju mogu promijeniti sve.
Kao prvi korak u stvaranju svijeta koji će podržavati sva naša nastojanja za druženjem, za stvaranjem i iskazivanjem životnom radosti, pozivam vas da svi zajedno zaželimo da se naš, do sada smrznuti, Dom mladih dovrši i uredi, i da u njemu zažive sadržaji koje on već dugo čeka. Poželimo mu radionice, smijeh, veselje, izložbe, zabavu i puno gostiju! Toplina iz naših srca ga može ugrijati! A kakva će to samo pjesma biti kada počne pjevati!
Ako misliš da možeš
ako misliš da možeš,
tko sam ja
da ti ne razgrnem oblake,
tko sam
da ti ne razmaknem more?
ako stvarno misliš da možeš,
tko sam ja
da ti se protivim?
**********************************************************************
eto, tako je nastala udruga "Radost stvaranja", i od tada i zbog ovog projekta sam ja uopće ušla u svijet udruga, iako mi to nikad ikad prije nije padalo na pamet...
vaša, Kaja
Post je objavljen 03.06.2006. u 20:21 sati.