Marketing
[ Sreća... ]
Svibanj, 2000.
Sjedim. Šutim. Promatram. Uživam u tišini noći i razmišljam. Osluškujem zvukove u daljini misleći da ću spoznati koji su, a vrijeme za mene kao da i ne postoji jer ovako sjedim već satima.
Sjedim. Šutim. Promatram.Puštam da mi povjetarac lagano priđe i svojom svježinom pomiluje lice. Nježno dodiruje čelo, laganim pokretom prelazi na kapke, nježno prolazi nosom i dolazi do obraza gdje zastaje. Potom ponovno kreće istim redom i svojom nježnošću me umiruje.Godi mi njegova nježnost i ona mi lagano budi osmijeh na licu. Otvaram kapke i pogledom tražim zvijezde na nebu, na beskrajnom crnom prostranstvu. Sjedim sama i razmišljam, ali opet – nisam sama. Zamislim li si da je svaka zvijezda jedan čovjek ili jedna usamljena duša, onda kraj sebe imam mnogobrojno društvo. A možda sada svaka zvijezda pripada jednoj osobi koja također poput mene sjedi, šuti i promatra, ali onda koja je moja???
U daljini čuju se zvona...jedanput, dvaput ... Ponoć je. Ponoćna zvona prekidaju tišinu i uvode me u novi dan, dopuštajući mi da okrenem još jedan list moje životne knjige i krenem dalje, ali ja to ne mogu. Mirno sjedim. Šutim. Razmišljam i misli mi kvare ugođaj nježnosti. U glavi mi se množe raznolike slike. Prisjećam se lijepih i ružnih trenutaka. Prisjećam se prošlosti, razmišljam o sadašnjosti i zazivam skoru budućnost. Nisam tužna kao što sam nekad bila, niti sretna onoliko koliko bih trebala biti već zabrinuta pri pomisli da bi ta sreća uskoro mogla nestati. Zvijezde i ovi nježni dodiri noći podsjećaju me na sreću, ali misli mi ne daju mira.
Ustajem i laganim korakom prilazim krevetu. Liježem u njega i sklapam kapke s nadom da ću sanjati nešto lijepo i s jutrom se probuditi sretnija nego što jesam.
Sreća ne dolazi sama, nju za ruku vodi rad.
(Ruska)
(Publlije Sir)
Što više uvjeta za sreću ljudi imaju, to su nesretniji.
(Coelho)
Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtjevamo od sebe, a malo od drugih.
(Guinon)
(La Rochefoucauld)
Post je objavljen 03.06.2006. u 21:56 sati.