Moje ime je kumfather i ja sam ljevak. Tako bi se vjerojatno morao predstaviti prije nekih pedesetak godina dok se uporaba krive ruke, lijeve, baš i nije gledala sa naklonošću. Prvi problem sa ljevičarstvom sustigao me je u školskoj klupi dok sam non stop vodio borbu laktovima sa desnorukim pisačem sa moje lijeve strane. Problem se očitovao i kod urednosti, jer kad se neki tekst piše kemijskom olovkom u smjeru pisanja s lijeva na desno, mi jadni ljevaci sve fino zapackamo. Služenje nalivperom je oduvijek bila nemoguća misija (ne vjerujete? Probajte!).
Općenito, svijet je prilagođen dešnjacima. U mnogim jezicima za desnu stranu koristi se naziv prava (right npr.), a lijeva je valjda kriva (wrong). Čak se koriste i izrazito antiljevičarski izrazi poput: lijevo smetalo, ustao na lijevu nogu, neuredno kao da je pisano lijevom rukom itd. Koji je slengovski naziv za mušku onaniju, šetanje kožice, drkicu, natezanje pitona?...desanka (od naravno desna) šakić (od šaka). Znači ako si ljevoruk ni drkat nemreš.
Desna ruka oduvijek je bila dominantna. U prometnim propisima postoji pravilo prednosti desne ruke, vojnici se uvijek ravnaju u vrsti na desno, ručni satovi nose se na lijevoj ruci, ali navijaju se desnom. Pokušajte svirati gitaru, ko što sam ja netalentiran + ljevak pokušao. Sve su žice opanačke (naopačke). Mjenjač u autu je sa desne strane (u velikoj većini). U restoranu mi uvijek "krivo" postave beštek, fotoaparat se okida desnom rukom, kamera je predviđena isključivo za desničare itd (i tako desno). Čista diskriminacija!
Statistički gledano 93% ljudi su dešnjaci, a mizernih 7% su nedešnjaci u koje spadaju izraziti ljevaci i tzv. ambidekstri, tj. ljudi koji se podjednako služe sa obje ruke.
My name is kumfather i ja sam ljevorukoholičar. Eto tako...
Post je objavljen 03.06.2006. u 19:21 sati.