Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minicooper

Marketing

prihvati to da si jedan dan golub drugi dan kip.

crwena i plawa djevojčica oduvijek su željele biti balerine.
plešu one i plešu na divnu laganu pjesmu koja dopire do svačijih uši.
uto im se približi čovjek crne kose što ih mnogi ljudi nose.
i značajno prišapne:" ovo je pjesma moje kćeri..."
plava i crwena djevojčica samo kimnu glavom dok si misle da je čovjek malo glup.
no čovjek im se opet obrati očito da dovrši misao.
" Ali..ne znam je li živa ili mrtva."


jana aka grgur ninski.
bolesni su to ljudi i jako glupi.
no nadam se svinje jedne da če vam se sve želje ispuNiti.
kuda idu divlje svinje?
jako je teško ne znati uhvatiti moment između: pijanog i trijeznog stanja.
koji put se nađeš na sredini i osjećaš se močnim jer možeš izbalansirat sve to.
dok ima dana kao jučer kada si ko muškarac u ženskom tijelu.
zarobljen trijezan u pijanom stanju.
psiho piše poeziju i smije se liŠĆu.
a kažu da osjećajni muškarci izumiru.
on je psiho i zapamtite da je kul fin.
neki bi se zabrinuli jer voli proučavat u trgovini tenisice kakve ima na nogama i svi koji ga vide kažu da nije normalan.
ali.
poučena bogatim iskustvom vezanim uz osobe koje su tzv"normalne" , izvodim zaključaj da je se to shit.
osoba koja se pravi da je ajmo reć normalna je u biti poremećeni kromanjoNac koji samo čeka da vas zamoli da u spolnom odnosu si vežete ruku ili nogu jer ga to podsjeća na prvi sexualni odnos sa ženom u kolicima iz susjedstva kojoj je skupljao novine za peĆ.
normalni ljudi imaju sve normaLno. normaLne emocije, normaLne riječi, normaLne kretnje.
emocije nisu normalne. jedan čas mrziš, drugi hvataš nož, treći ljubiš.
riječi nisu normalne. nitko ne koristi 4magične riječi već 2magična djela tijela.
kretnje nisu normalne. nisi robot. padaj, spotiči se.
**
e moram javno pohvaliti da mi imamo najbolji taxi za doma.
i ona dva dječaka koji su se samo tako prošvercali do doma sa taxijem će nastradat:))
i sada se zvanično hvatam učenja za maturu i počinjem učiti ono što sam uvijek potcjenjivala po redu važnosti u životu: hrvaCku gramatiku.
bubnulo me u mozak da teško da ću na prijemnom uspijet išta ukoliko i dalje budem pod pritiskom mislila da se čovjek piše čovIjek. :)

papapapa.


Post je objavljen 03.06.2006. u 13:53 sati.