U životu se osjećam ko klaun, ko klaun se i ponašam! I osjećam. Nekad se jednostavno pomirim sa onime što imam i osjećam, pa drugima umjesto da plačem, pokazujem smijeh..
Nekad jednostavno zaključim da je bolje bit bedast pa čak i ako te zbog toga ljudi gledaju kao nekog freaka jer si neozbiljan! Al bolje mi je i to nego da me ljudi shvaćaju zdravo za gotovo!
Kolko sam samo puta izvalila gluposti i ostala živa?!? A bilo je i situacija kad sam te gluposti i dobrano platila....
Al vrijedi u životu biti opićen i blesav, i tko je propustio gluposti za mladosti..nek žali! Mi smo bedaste i trudimo se biti još i gore! Sad samo treba smislit šta ćemo u skoroj budućnosti smislit..hmmm..