Marketing
*Kad mozak padne pod stol...*
Moje umorne okice jedva gledaju 
....ali nekako me obuzelo neko čudno raspoloženje pa vam, eto, sad pišem.....
Tako sam umorna....tijelom i duhom....zapravo, nisam duhom...
Duh je čist okeeej, vesel je on...
Ali ipak, ne kao prije....
Moj je svijet izgubio neke osjećaje....osjećaje koje je tako strašno volio...
Ali Bože moj, život ide dalje...
Pa tako i ja i moj duh sa mnom....
Nego, kak ste vi meni 
??
Opet me dugo nije bilo....iskreno, ni sama ne znam di sam...
Ali znam gdje želim biti....
Želim biti.....upravo tu gdje jesam...:naughty:
Sjedim u svojoj crvenoj pidžami u half-dead obliku, poluzatvorenih očiju i s jednom osamdesetosminom mozga u funkciji....
I baš se sjetih kako su me ljudi u školi jučer poprijeko i naprijeko gledali kad sam pod velikim odmorom jela pahuljice....
Da, da, to vam je naša "Super Kantina", prodaje čak i cornflakes...
A ja, veliki MILK MANIJAK, ne mogoh odoljeti tom nagonu koji me natjerao da tako besramno posegnem za njima.....mojim dragim pahuljicama....čežnja je bila prevelika....
I tako je moja zdjelica bila osuđena na mnogobrojne nemilosrdne poglede....
Probadali su je tim svojim zločestim požudnim očima sa svih strana...
Znam ja njih i njihove oči...
Htjeli su oni moju zdjelicu...
Znam ja.....
E pa ne ide to tako 
!!!!!
Okeeeeeej, vidim da sam već stvarno umorna....
Bilo bi jako lijepo kad mi se sad netko stavio spavati....
Uljuškati me u moj krevetić i pokrit me do nosa jer tako inače volim zaspati....
Šmrc....
Ali nema nikog....
Nikog....
Nikog.....
I tako će moj nos ostati nepokriven jer ga sama ne želim pokriti...
Čekat će on nekog....
Netko će valjda doći....
Ako ne večeras, onda jedne druge večeri.......
Sweet dreams my friends...........................................
Tired Nutshell
Post je objavljen 02.06.2006. u 00:46 sati.