Svašta se ovih dana izdogađalo što me motivira na razmišljanje. Neka zanimljiva virtualna upoznavanja, krah jedne "veze" (ako se to čak i pod navodnicima moglo tako nazvati)...
Mogao bih napisati 16 postova koliko je sad raznih misli u glavi...
Dakle, "veza" je pukla. Povod svemu je bilo to što smo se jednostavno prestali javljati jedno drugome. Toliko o tome koliko nam je bilo stalo. I koliko bi me trebala peći savjest. Jer čovjek može osjetiti ima li što ili nema. Pogotovo ovakav kao što sam ja. Seksali smo se dok nam se seksalo. Tako smo se uostalom i dogovorili u početku. Ja sam se prvi umorio od toga, prebrzo se sve potrošilo.
Draga me je napokon obavijestila da se više ne može viđati sa mnom. I opravdala to raznim problemima. Iako mislim da je našla drugog ševca. Za kojeg misli da će ga pridobiti seksom i kuhanjem.
Ja sam se viđao s drugima dok sam bio s njom. Bez ikakvog problema. I stekao sasvim drugu perspektivu o nekim stvarima.
Jebači... Pisao sam već o njima...
Možda ni oni nisu to što pokušavaju biti iz potpuno istih razloga. Možda se ne radi uvijek o "skalpovima", možda se ne radi uvijek o "kako bih maznuo onu malu, dobrrra je"... Možda oni to ne žele biti.
Možda samo trebaju jednu koja bi značila više. "Onu pravu". Možda su isti kao i ja pa im se veza bez ljubavi prebrzo potroši, pa idu dalje, dalje i dalje. I negdje na pola toga puta izgube sebe.
I kao drogirani i dalje traže, traže i traže.
A više nemaju što naći, jer više nemaju onog sebe koji je znao što želi. Izgubio se sasvim slučajno, neprimjetno, usput.
Primjećujem to u sebi. Hladnoća se pojavljuje i raste. I još je samo ljuštura ali bi mogla uznapredovati.
Kad nemam ljubav, trebam barem NOVO. Uvijek novo. Ne više zbog toga da bi možda naraslo i bilo nešto vrijedno (znam već u početku što bi moglo biti vrijedno a što ne), već zato da me odvuče od apatije i sivila.
Ali to je samo faza. Mislim da ipak nikad neću biti taj.
Sad slijedi faza kad trebam više. I trebat će mi bar dva-tri pokušaja u koja ću uložiti sebe da bih se opet vratio ovakvom lutanju kakvo je upravo završilo. A ako ti pokušaji stvarno tako završe lutanje će opet biti željena faza sve dok se ponovo ne potroši.
Ili će sve to možda zamijeniti potpuno odustajanje?
Još uvijek ne želim biti jebač. To je jedino sigurno.
Post je objavljen 03.06.2006. u 00:02 sati.