Danaske se na forumima povela zanimljiva rasprava uništava li obavezna školska lektira volju za čitanjem?
Pa se jedna cura sjetila svoje srednjoškolske profesorice književnosti & opisala je. Pa su se sjetili i drugi, uključujući i Jazona. Koji reče:
Quote:
Moja profesorica nije imala dobre noge. Bila je ružna, debela i prgava. I imala je brkove. Zvala se Smilja. Onda smo joj za 8. mart odlučili kupiti poklon. Sjećam se da je, iznenađena lijepim paketićem, dugo i sa smješkom razvezivala one šarene mašnice, pažljivo odmotavala rubove papira, a mi smo nestrpljivo iščekivali da otvori tu prokletu kutiju. I onda je napokon zavirila u sadržaj paketa. Trenutak njezine nevjerice, a potom je briznula u plač i izjurila iz razreda. U kutiji se nalazio brijači aparat, tada najmoderniji, Braunov
Od tada nas do kraja godine više nije gnjavila lektirom, ili je šutjela i tiho jecala, ili nam je nesuvislo nešto čitala iz svojih bilješki. Uglavnom, svima nam je na kraju zaključila ocjenu više. A ni do danas nisam shvatio zašto. Barem nisam morao čitati "Lovčeve zapise".
Kraj citata.
Koliko se ja kužim u dramatske žanrove + piščeve namjere, ovo je kao trebala biti Komedija.
Idemo dalje:
Recimo da dvadesetak godina kasnije pripovjedač gore navedene anegdote oboli od teške bolesti. Nakon mučne i agresivne kemoterapije gubi kosu i sve dlake s tijela. S nostalgijom se prisjeća prijašnjeg života. Posebno melkankoličan trenutak bilježimo kada mu kćer – nesmotreno, ali u dobroj namjeri – u bolnicu donosi Braunov brijači aparat. Naš junak ne uspjeva zavšiti “Lovčeve zapise” koje pohranjene u plastičnu vrećicu podigne rodbina nakon što nesretnika odkotrljaju u frižider.
Konec.
Ovo je nesumnjivo bila Tragedija.
Zanima me gdje je ona tanušna linija koja razdvaja jedan žanr od drugog? Zašto je ružna, debela, prgava i uplakana učiteljica Smilja komična, a bolesni, nesretni i ćelavi Jazon tragedija?
Da nisu obje te vragolanke - i Komedija i Tragedija - baš kao i Ljepota – u oku promatrača?
Post je objavljen 02.06.2006. u 22:16 sati.