Jedan relativno relevantni jedriličarski par se našao u za njih vrlo potresnoj situaciji.
Ovo je nihova ispovijest…
Mile I Milutin ploviše jednog sunčanog I sparnog dana oko otoka Krapnja , al naravno , nekih 300tinjak metara od obale izbjegavajući napaljene Njemice kao da su neuhranjene piranhe (Njemice se pale na Dalmatince na jedrilicama – ako se ne slažete , pomirite se s tim da bi lakše pratili daljnji tijek radnje). Tako je bilo I slijedećega dana, kao I svakoga dana prije, ali ne I poslije.
Naime , Mile I Milutin su negdje ne pola puta od Krapnja do Solarisa naišli na prostor-vremensku anomaliju i…. otad više ništa nije bilo isto. Oni , naravno , zbog nepoznavanja osnovnih fizičkih, povijesnih, socijalnih te estradnih zakonitosti nisu shvatili da su ušli u inu anomaliju.
“Isprva se sve činilo normalnim”-vidno potresen mi je rekao Mile.
“ŠTA?!”-nakon kraće pauze dodao je Milutin slušno potresen (još od anomalije).
Dalje ću kao pripovjedač nastojati što vjernije prenijeti riječi koje sam razabrao među Milinim jecajima.
Naime, dok su plovili, učini se njima da vide nepoznatu uvalu. Mile I Milutin su se uvijek hvalili kako znaju sve uvale u njihovom dijelu akvatorija ( manje upućeni bi trebali znati kako su M&M nekoć bili rivali I da su se često natjecali u otkrivanju nepoznatih uvala ).
Zato nikome ne bi trebalo biti čudno što su njih dvojica bez oklijevanja krenuli prema toj
uvali.
Uvala je bila smještena u podnožju nečega što im je nalikovalo na Biokovo, ali znali su da to ne može biti Biokovo jer su daleko od Makarske. Mile je to naročito dobro znao zbog svog odličnog poznavanja zemljopisa I demografije australskih merino ovaca. Uvalu je okruživala gusta šuma bora alepskoga..
Pogled u unutrašnjost sprječavala je baršunasta izmaglica reducirajući domet oštrog Milutinova oka na nekih 32 metra, a Milina na 29m. Temperatura u uvali nikad nije prelazila 13 stupnjeva celzijusovih- deduktivno je zaključio Mile na temelju redovnog promatranja svog džepnog termometra “Za školu I dom”. Kako nije bilo vjetra, Mile I Milutin su bili prisiljeni upotrijebiti svoja “uradi sam” vesla. Dok se Mile pravio da popravlja svoje veslo (kako bi što manje veslao) , iz magle je pred njima izronila nekakva drvena “stvar”. Bila je to nekakva olupina. Olupina je bila vrlo duga, toliko duga da joj se nije vidilo kraja u magli. Mile je pomislio:”Dakle, ovako izgleda beskonačnost.”,ali jet u misao zadržao samo za sebe. U zraku se osjećao jak miris raspadnutog drveta pomiješan sa intenzivnim Milutinovim zadahom što je još više pridavalo mističnosti olupine. Iako nije imala nikakvih međunarodnih oznaka , olupina je odavala snažan dojam astečnosti. Dok su veslali uzduž tog objekta, moglo se čuti samo Milutinove aritmične otkucaje srca i zaranjanje vesala u vodu. Naišli su na pukotinu u trupu. Pustolovni duh im nije dao mira I začas su se našli u unutrašnjosti. Čim su ušli u oko im je upala osvjetljenost areala unutar olupine iako nije bilo vidljivih izvora svjetlosti, pa čak ni pukotine kroz koju su ušli jer je ona nestala.
Napredovali su kroz nekekav vlažni hodnik od trulog drveta I ubrzo su se našli u prostoriji tamnih, I začudo, suhih zidova od nepoznatog im materijala. Na sredini se nalazila tri metra visoka gomila klipova kukuruza koja je imala u bazi promjer oko četiri metra. Mile uskliknu:”Pa ovdje ima 38 kubičnih metara kukuruznih klipova!” , na što ga Milutin ispravi I kaže da se radi o 37.7 kubičnih metara ( računski sam provjerio I utvrdio da je Milutin stvarno bio u pravu unatoč aproksimaciji). Na gomili su se igrale svjetlost I sjena, a žuta boja klipova je ostavljala dojam kao da su od suhoga zlata.
Između Mile, inače školovanog esteta, I gomile se stvorilo nešto poput ljubavi na prvi pogled. Počeo se bacati po klipovima uživajući u senzacijama koje je stvaralo trljanje dugih, čvrstih klipova o Milinu glatku I njegovanu kožu. Milutin je dobacio kako su ti klipovi slični k**cu na što je Mile odgovorio stidljivim osmijehom.
Nakon Miline kupke u klipovima naš duo se odlučio okušati u poznatoj otočnoj igri “viči na klip kukuruza pa komu prije dosadi”. Mile je vikao neviđenom silinom, djelomično I zbog akustike koju je ova kukuruzna prostorija imala. Kako je Mili od silnog deranja udarila krv u glavu, pomutila mu se percepcija I počeo se derati na kukuruz. Samo što to nije bio kukuruz! Bila je to Milutinova glava. Milutinu se od dernjave blizu slušnih kanala potresao sluh. Mile je uvidio kako je pogriješio I prestao se derati. Milutinovu ionako gadnu narav, ovaj je čin zapalio kao bure baruta (suhog) I sve je prešlo u oštar fizički obračun. Mile se sakrio u kukuruze, ali ga to nije spasilo od silovitih Milutinovih pesnica. Nakon jednog precizno odmjerenog direkta, dvoboj je bio gotov. Mile se slavodobitno nakesio. Svih ovih godina je trpio Milutinovu fizičku torturu I eto, napokon se osvetio. Ubrzo se pokajao što je upotrijebio zakon šake I za sve je okrivio svoju pomamu za kukuruzom. Mile od tada više ne jede kukuruzne proizvode.
Nakon kraćeg Milutinova oporavka, ušli su u prostoriju mnogo veću od prethodne, ali u biti matematički sličnu. Razlikovala se samo po tome što je bilo manje kukuruza I po jednim vratima daleko na kraju prostorije I već spomenuto, bila je mnogo veće. Oprezno su gazli do vrata pazeći da se ne poskliznu na razbacane kukuruze.
Kad su se zapitali što da urade, vrata progovoriše:”Tko će pobijediti u zadnjoj emisiji Piramide?”
U Mili se vodila bitka između dva odgovora: “Kićo Slabinac” i “Ćiro Gašparac”.
Naime, Mile nikad nije znao razlikovati njih dvojicu, pa čak je jedno vrijeme mislio da se radi o jednoj te istoj osobi ( pa I autora ovoga biografsko-beletrističke proze je mučio isti problem). Dok se Mile mislio , uletio je Milutin I rekao: “Arijana Čulina”.Da nisu bili u prostor-vremenskoj anomaliji, Milutin ne bi bio u pravu jer je Arijana Čulina pobjednica prošle sezone, ali u ovoj uvali vrijeme ne teče kao u drugim uvalama. Milutin je uistinu bio u pravu. Vrata se otvoriše…..širom…
To be continued…
Post je objavljen 02.06.2006. u 20:48 sati.