Meč je ugovoren na šest pobjeda, a započeo je 10. ožujka 1921. godine u Havani, a završen 25. travnja kad je Lasker pri stanju 4:0 za Capablancu uz deset remija predao meč, a samim tim i izgubio titulu.

U Union klubu, u prvoj partiji, Capablanca je vodio bijele figure i otvorio partiju pješakom ispred dame (d4), dok se Lasker branio ortodoksnom obranom. Ova partija je završena remijem kao i iduće tri. Iako je na kraju prve partije dat remi u pedesetom potezu, partija je bila značajna za odnos dva majstora prema bitnom pitanju tretiranja uravnoteženih pozicija. Lasker u takvim situacijama najčešće griješi svojom naglošću, Capablanca pak pomanjkanjem inicijative.
U petoj partiji također je igran damin gambit, gdje je Lasker žrtvovao topa i slijedila je izmjena kao jedino sredstvo da se partija dovede u mirne remi vode. Na nesreću, crni Lasker griješi u 45. potezu i više spasa nije bilo. Capablanca je poveo s 1:0. Dalje su slijedila još četiri remija, a kasnije je na programu bila deseta partija. Capablanca je odigrao jednostavno a dobro otvaranje i prisilio suparnika na povlačenje. Pri prijelazu u središnjicu, on započinje napad s daminim pješacima koji ubrzo prelazi u izravan napad na Laskerovog kralja. Lasker nije stigao parirati sve prijetnje i ubrzo se predao iako je vodio bijele figure.

Capablanca je dobio jedanaestu partiju. Nakon toja su uslijedila još dva remija. U četrnaestoj partiji Lasker je ponovo vodio bijele figure. U središnjici stekao je izvjesnu prednost, ali nije smio dozvoliti jedan šah skakačem, čime je izgubio mogućnost rohade. Prema Brooklinskom časopisu «ovo je svijesno planirano, a ne stihijski. Čak i da je tako, narušavanje rohade još uvijek ne znači gubitak partije.» No Lasker je ipak izgubio i u tom trenutku bio je u minusu četiri boda, a trebalo se odigrati još deset partija. Bilo je jasno da je Kubanac nedostižan. Pored toga, nalazio se u odličnoj formi dok se Lasker žalio na slabo zdravlje, pa je konačno predao meč.
Posebno u drugom dijelu meča Lasker je s klimom imao neprilika. U travnju osjećao je umor, postao je depresivan i lako razdražljiv. Jasno i koncetracija mu nije bila na visini, a sve zajedno moralo se odraziti na kvalitetu partija. U cjelini gledano, nivo matcha nije bio na naročitoj visini. Uzrok prvenstveno treba tražiti u nedovoljnim pripremama, zatim u psihozi koju je izazvao prvi svjetski rat. Što se tiče Laskerove igre, ona je nosila raniji pečat, mada su neke slabosti u matchu s Capablancom bile potencirane. Po običaju, Lasker je slabo igrao otvaranja, a također iskazao je svoju slabost u tretiranju uravnoteženih pozicija. Ova njegova mana bila je otkrivena još u matchu sa Schlechterom, ali sada u borbi s Capablancom sve je to mnogo jače došlo do izražaja. Lasker je sam priznao, da mu je najteže bilo podesiti svoju igru u takvim pozicijama koje nisu podsticale njegovu maštu, bile su monotone i dosadne.
Post je objavljen 02.06.2006. u 18:58 sati.