KROZ NAŠE KRAJEVE
Pitomaču "guta" razvoj
Piše: Nino Zdeličan, dr. med.
Vozeći se vlakom ili autom od Koprivnice prema Pitomači, promatram Podravinu. Promišljam i divim se u sebi ljepoti tog hrvatskog kraja, jedinstvenog po svom krajoliku, kulturi, jeziku, arhitekturi, tradiciji, folkloru, povijesti i još mnogo čemu. Ali, pitam se pomalo sa sjetom gdje je ona stara Podravina, stari običaji, oni drugi ljudi koji su pripadali nekom drugom vremenu. Sva ta mjesta, sela, kuće, sve se promijenilo. Navodno dolazi napredak, razvoj... Ali ona starina, ono "pravo", vrijednosti koje su nešto značile, kamo je to nestalo?
Što je s našom Pitomačom? Je li i nju "progutao" razvoj? Bilo je to nekada, ali i sada je, mjesto velike važnosti za ovaj dio istočne Podravine. Za Pitomaču pod sadašnjim nazivom znamo već od početka 18. st. po zapisima izaslanika, ostrogonskog nadbiskupa koji je 20-ih godina 18. stoljeća putovao ovim krajevima. Taj isti svećenik navodi postojanje oveće (barokne) drvene crkve i čitav niz manjih kuća. Bilo je to, za ono vrijeme, poprilično veliko graničarsko mjesto. Već se 1783./1784. godine gradi nova, veća, kasnobarokna crkva sv. Vida. S vremenom drvene kuće ustupaju mjesto zidanima, razvija se obrt, Pitomača postupno kroz 18. i 19. st. dobiva i urbani karakter. Svi trendovi, stilovi i utjecaji koji su postojali u tadašnjoj srednjoeuropskoj Habsburškoj monarhiji, postupno dolaze i u Podravinu, naravno, u omjeru i opsegu prilagođenima veličini pojedinih naselja. Arhitektonske stilove tadašnje Europe, koje nalazimo u Beču, Pešti, Pragu, Zagrebu, žive i u Pitomači. Ali, zapravo, sada već nekadašnjoj Pitomači, jer što je od toga svega ostalo i sačuvalo se do našeg vremena?
Nekadašnja "pandurnica" pitomačke regimente tadašnje đurđevačke pukovnije koja je bila pod upravom Vojne Krajine sa sjedištem u Bjelovaru, prekrasna barokna kuća na mjestu današnje ambulante srušena je sredinom 20. st., navodno, zbog "dotrajalosti". Takozvana "Ižićina kuća" na početku Gajeve ulice, pokraj crkve, srušena je 50-ih godina 20. st., također zbog dotrajalosti. Stara "Brennerova kuća" nasuprot župnoj crkvi, srušena je 90-ih godina 20. st. zbog izgradnje novog poslovnog centra. Bila je to zgrada velike vrijednosti, jedan od posljednjih primjera kasnog srednjoeuropskog klasicizma s kraja 19. st. u Pitomači. Dostojni primjer graditeljskog stila svoga doba, čak je M. Krleža spominje u jednoj svojoj noveli o Pitomači (pitam se je li današnji novi poslovni centar jednako tako dostojan primjer arhitektonskih stilova s kraja 20. st. kada je građen i je li trebalo "žrtvovati" staro na račun novoga?). Zatim, mala kuća na početku Strossmayerove ulice, odmah iza ambulante, možda najstariji primjer patricijske arhitekture u Pitomači, srušena je u studenom 2002. g. zbog izgradnje parkirališta! Mislim da je rušenjem ove kuće Pitomača izgubila mnogo. Kuća je, naime, građena sredinom 19 st., ali je imala na sebi kasnobarokne elemente (napomenimo da je stvarno razdoblje baroka 17. st. i početak 18. st., ali je ovaj dio Hrvatske tada, do 1699. g., bio pod Turcima pa su određeni utjecaji u arhitekturi dolazili nešto kasnije, nego na sjeverozapadu). Naročito su se na toj kući isticala u pročelju trokutasti krovni zabat, tri prozora u nizu i dva posebno lijepa pilastra sa svake strane, te vrlo zanimljiv, za ono vrijeme, raspored prostorija. Prije svega je nestao skroman, ali lijep primjer kasnog baroka, no u širem pogledu mislim da smo mi samim time izgubili još jedan u nizu materijalnih dokaza pripadnosti srednjoeuropskom kulturnom krugu. Onom istom krugu kojem jednako tako pripadaju Mađarska, Češka, Austrija, Slovačka, Slovenija, Poljska... Krugu kojemu danas Hrvatska toliko teži. Upravo je ta stara arhitektura samo jedan od dokaza da smo mi također oduvijek bili dio tog kulturnog kruga. Međutim, zadnjih nekoliko desetljeća razmišljamo da ako je neka zgrada stara i u lošem stanju, da je treba srušiti i na njezinom mjestu napraviti nešto "novo i moderno". Pitam se, zašto se ne bi ta ista novčana sredstva utrošila za obnovu zgrade, a ne za njezino rušenje? Na kraju krajeva, sve se više govori o kontinentalnom turizmu, a obnovljene povijesne jezgre starih naselja u tom smislu imaju potencijala.
A Pitomača?... Pitomača još uvijek ima potencijala. Primjeri su za to brojni. Zgrada na uglu Gajeve ulice i crkve, sadašnja pekara "Centar", lijep je primjer postbaroknog historicizma (klasicizma) s kraja 19. st. Današnja videoteka "Tommy" u Gajevoj ulici 31 po mom je mišljenju najbolji primjer kasnijeg klasicizma u Pitomači, iako je zbog uređenja prostora videoteke, što se tiče izvornog izgleda zgrade, dosta toga i izgubljeno. A čak se na maloj kući u Gajevoj 18 (trgovački obrt "Tropic") u pročelju iznad ulaza i prozora mogu razaznati i skromni elementi secesije! Kasnobarokne elemente nalazimo i na dvjema obiteljskim kućama koje se nalaze na potezu između ambulante i trgovine "Monika". Svoju vrijednost ima i prizemnica, na uglu Gajeve i Domjanićeve ulice, s ukrasnim historicističkim elementima iznad glavnih vrata, te posebno lijepim drvenim vratima s bočne strane. Zgrada ima ne samo arhitektonsku, nego i povijesnu vrijednost jer je od 50-ih do 70-ih godina 20. st. to bilo mjesto glavnih društvenih događanja i okupljanja u Pitomači (danas su u njoj smještene trgovačke radnje). Od velikog značaja je i zgrada starog mlina (nasuprot nogometnom stadionu) izgrađena krajem 19 st., zgrada današnjeg Željezničkog kolodvora, te grobnica obitelji G”tz u središtu mjesnog groblja (jedini primjer neoromanike u Pitomači!). Tu je i dvokatnica na uglu Šenoine i Vinogradske ulice (trgovina "Krapec"), vrlo lijep primjer arhitekture iz prve polovice 20. st. Mislim da ju je potrebno očuvati u izvornom obliku i za budućnost. Nepotrebno je spominjati iznimnu vrijednost kasnobarokne crkve sv. Vida (na kojoj su prije nekoliko godina počeli potpuno neprimjereni, "betonski" obnoviteljski radovi s vanjske strane crkve - bilo bi bolje da su bili pozvani arhitekti restauratori, jer se radi o objektu velike vrijednosti). Tu je i klasicistička zgrada Pučke učione te prava barokna kurija Župnog ureda (smatra se da je zgrada Župnog ureda danas najstarija očuvana zgrada u Pitomači, izgrađena početkom 18 st. u pravom baroknom stilu). A velika dvokatnica na Trgu kralja Tomislava 1 i zgrada današnje pošte jedini su pravi primjeri suvremene hrvatske arhitekture 70-ih godina 20. st. u Pitomači (iako je prije nekoliko godina izvorna stolarija prvog kata zgrade pošte zamijenjena suvremenijom plastificiranom koja, zapravo, ne odgovara stilu i vremenu u kojem je zgrada napravljena). Svoju vrijednost ima i zgrada današnje Općine Pitomača, koja je prvobitno bila namijenjena ulozi hotela. Izgrađena je 80-ih godina 20. stoljeća i lijepi je primjer spajanja tradicionalnog i modernog, te pokušaj prilagođavanja suvremene arhitekture lokalnom podravsko-panonskom okružju. Dakle, otkada postoji današnja Pitomača, mogu se u njoj naći i vrijedni primjeri svih povijesnih stilova i utjecaja u graditeljstvu koji su vladali u ovom dijelu Europe! Čak se po pročeljima, oblicima tlocrta i drugim elementima nekih kuća s početka 20. st., naročito u središtu mjesta, može govoriti i o "specifičnoj pitomačkoj" arhitekturi, prisutnoj većinom samo u Pitomači i u nekim okolnim mjestima.
Nažalost, puno je toga i nestalo, možda ček i zauvijek izgubljeno, ali je puno toga još uvijek tu; čekajući možda neka bolje vremena, možda pokoju obnovu, a ne rušenje. I mislim da za to nije potreban prije svega novac, nego prvenstveno dobra volja i razumijevanje. A da ne govorimo koliko bi Pitomači pridonijelo osnivanje, recimo, povijesnog muzeja (nemojmo zaboraviti stare sjekire iz kamenog doba pronađene u Dravskoj ulici i na Bilogori kao dokaz da je život ljudi na ovom području postojao još u pretpovijesti), etnografskog muzeja (kako bi se vidjelo bogatstvo folklorne baštine ovoga kraja), pa još i uređenje galerije naivne umjetnosti, osnivanje glazbene škole... Spomenimo još i izgradnju mosta na Dravi kod Križnice, eventualno u budućnosti zbog povezivanja prekodravskog teritorija općine i susjednog dijela Mađarske s Pitomačom. Pa onda i izgradnja zaobilaznice koja bi zadovoljavala sve suvremene ekološke kriterije kako se ne bi građevinskim radovima bespotrebno uništavale vrijedne zemljišne parcele. Zaobilaznica bi tako omogućila zatvaranje središta Pitomače (dio Gajeve) za promet, te uređenje korza, odnosno, šetališnog prostora.
A tu su još i termalna vrela pronađena oko Dravske ulice, te možda eventualna izgradnja toplica u daljoj budućnosti. Ali, to su već neka druga tema, možda za neku drugu raspravu.
20.12.2002.
http://www.icv.hr/2313/tmp.php?go=1438
Post je objavljen 02.06.2006. u 16:50 sati.