Dvoumim se. Teško je odlučiti gdje će sreća biti, u čijim će rukama biti. Neodlučna sam. Volim taj zagrljaj. Teško mi je otići od mjesta na kojem se srce nastanilo, odavno. Strah me. Kako početi ispočetka? Ja to vjerojatno ne znam. Odustati od stare navike.
Ne pitaj me što mi je. Znam da sam u jednom trenutku silno htjela nešto novo. Ali sada, kada se stari život vratio, shvatila sam koliko mi je drag. Riskirati? Ne mogu, ili ne želim…ne znam. Uvijek je bio tu. A sada da tražim ljubav drugdje, teško je…postalo je nezamislivo.
I ne znam što želim. Rekla bih možda trebam vremena, ali ne želim to vrijeme oduzimati nikome, tebi ne. Previše razmišljam i ne upuštam se u takve avanture…Voljela bih nastaviti život ovako…u jednom trenu. U drugom, voljela bih preći most, otići na drugu nepoznatu stranu.
Ne, traži ljubav na nekom drugom mjestu…Ja nisam dovoljno dobra, nisam dovoljno sabrana. Ne mogu sada učiniti taj korak…Čini mi se da volim. Volim li ponovo? Ne znam, vrijeme će pokazati sve…
Ne čekaj, idi, u susret nekom drugom. Voljela bih vidjeti tvoju novu sreću. Možda ću žaliti. (Najvjerojatnije hoću). Ali sretna ću biti sa svojim starim životom. Previše toga nas veže.
Ne mogu podnijeti pritiske. Oprosti mi što nije uspjelo…Ali znaj da neću zaboraviti te dane. Oprosti mi. Teško mi je reći kako se osjećam.
Teško je objasniti. Možda ćeš shvatiti jednoga dana.
Možda se nađemo opet negdje…daleko. Oprosti, teško mi je povrijediti nekoga…ali sada to moram…jer ne znam odlaziti.
Ne. Šta to govorim? Ja ne želim da ovo završi. Da prestane. Ja ne znam što želim. Ne znam želim li tebe ili njega? Ne mogu čuti srce…Vrijeme će pokazati sve…Vrijeme će možda reći što mi je činiti…
Možda propuštam jedinstvenu priliku. Strah me. Ne znam što da činim…
Izgubila sam se u potragama.
Post je objavljen 02.06.2006. u 15:46 sati.