Marketing
Je boga - ni boga (referat iz vjerića)
Sotonizam
Sotonizam je novotvorina kršćanske crkve, tj. Sotonizam je mješavina kršćanstva i stare religije vještica. Često nije riječ o štovanju demona nego o štovanju sile jače od kršćanskog Boga koji je iznevjerio svoje štovatelje. Postoji vjerovanje da je maršal Gilles de Rais jedan od prvih začetnika sotonizma koji je svoj procvat doživio u Francuskoj za vrijeme Louisa XIV. Prva kniga o sotonizmu «Honorijev grimoar» tiskana je u 17. st. Mada je vjerojatnije puno starija. No tek u su njenim prvim objavljnjem na jednom mjestu sakupljene sve upute za odrzavanja crnih misa pomoću kojih se priziva demon. Sotonistički svećenik odjeven je jednako kao i svećenik kršćanske crkve , uz razliku što preko sebe nosi prebačenu kapuljaču s kozjom glavom ili glavom neke druge rogate životinje, a štovatelji ga štuju kao Sotonu. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Stoga se vjernici obraćaju sili za koju vjeruju da je snažnija od sile Boga koji ne daje ništa osim praznih obećanja.
Crna misa
Crna misa predstavlja osnovni sotonistički obred. Ipak postoji vjerovanje da podrijetlo i priče o njoj potječu isključivo iz literature i legendi čiji se korjeni mogu naći u srednjem vjeku. Prema nekim izvorima današnji poznati oblik crne mise razvio se tek negdje početkom 17.st s progonima vještica. Optužene vještice pod mukama su bile spremne priznati sve, učinjeno i neučinjeno, ponekad i posve apsurdne i nemoguće zločine. Crna misa najvažnija i najbezbožnija ceremonija crne magije. Vjerovalo se da se održava za vještičjih sabata u vrijeme oko Božića i to od jedanaest sati po noći pa do ponoći, ali ponekad su mise trajale i sve do zore. Priča kaže da sotonistički svećenik stavlja hostiju u vaginu žene s kojom će imati spolni odnos tjekom mise, ili je odnos analan. Hostije su crne, s utisnutim opscenim slikama ili slikom sotone. Ponekad su hostije tamno crvene boje koja nalikuje na sasušenu krv. Umjesto kaleža se koristi lubanja. Umjesto vina u njoj je krv ili urin, osobito urin žena. Oltar je ponekad presvučen crnom tkaninom, mada je ponekad i gol, a na njemu su raspoređene svijeće i posude ili lubanje koje se koriste u ceremoniji. Svijeće su izrađene od ljudskog sala pomješanog sa sumporom i uvijek su crne. Svijećnjaci predstavljaju nebeska tijela, Sunce, Mjesec i zvijezde, i izrađeni su od ebanovine. Umjesto tamjana koristi se mješavina aluminij-kalij sulfata i sumpora ili nekih drugih mješavina neugodnog mirisa. Sotoni se žrtvuju ljudske žrtve. Na oltaru je često puta misal čije su korice presvučene u kožu nekrštenog novorođenčeta. Broj svijeća je 7, 9 ili 13 i često su u obliku naopako okrenutog trokuta. Svećenik prska sljedbenike mješavinom vina i krvi žrtve (nakon što je već ubijena) i nastavlja misu moleći se Sotoni ili izgovarajući molitve naopačke. Križa se lijevom rukom. Kalež kruži među štovateljima, pun krvi žrtve ili urina onih koji sudjeluju na crnoj misi. Zatim slijedi dizanje hostije popraćeno divljim krikovima štovatelja. Svećenik ubada hostiju nožem kojim je ubio žrtvu i zatim se hostije umaču u krv. Nakon toga se bacaju na zemlju i svećenik pljuje na njih, a štovatelji pojure da ih zgaze nogama. Na kraju se sadržaj kaleža rasipa po zgnječenim ostacima. Vjerovalo se da ako netko želi uništiti svoga neprijatelja za vrijeme crne mise treba uzeti jednu od hostija natopljenih krvlju, podići je u zrak i viknuti ime osobe koju želi prokleti. Osoba bi na taj način zasigurno umrla ili bila povrijeđena. Nakon crne mise sljedila je gozba u kojoj bi svi pretjerano jeli i pili, a nakon toga sljedile su orgije. Vjerovalo se da za vrijeme tih orgija Sotona ima odnos s ljudima obaju spolova. Također se vjerovalo da štovatelji goli plešu oko oltara, leđima mu okrenuti, združeni rukama, bijesno se vrteći u kolu. U Francuskoj su Crne mise bile osobito popularne u 17. i 18. st. U noći kada je ubijen Louis XIV. skupilo se velik broj štovatelja slaveći Antikrista. Krajem 18.st u Linburgu se razvilo društvo koje je sebe nazvalo «Jarci». Sastajali su se noću u tajnoj kapelici i održavali Crne mise, nakon čega su izlazili čineći zločine, ubojstva i silovanja. Postoje svjedočanstva o tome da je u tom periodu pogubljeno vješanjem četiri stotine pripadnika tog društva...
Sotonistički oltar
U sotonističkim vjerovanjima oltar ima veliko značenje. Sotonisti potvrđuju da se umjesto pokrova na oltaru i danas (mada vrlo rijetko) koristi golo ženko tijelo naglašavajući tako da je ovo materijalna, a ne duhovna religija. Ona leži na oltaru koji je visok metar, a dugačak 2 metra i koji se postavlja uz zapadni zid sobe u kojoj će se vršiti misa s time da joj je glava okrenuta prema jugu. Deso od oltara stavlja se bijela svijeća koja simbolizira štovatelje bijele magije, a lijevo crna svijeća koja predstavlja sile tame i koja označava nepoznate i skrivene energije. No može se koristiti i samo jedna svijeća i Bafoment. Tjekom ceremonije koristi se zvono kojim se 9 puta zazvoni na početku i na kraju svakog rituala, pri čemu se sotonistički svećenik okreće u smjeru suprotnom kazaljkama na satu. Uz zvono se koristi srebrni kalež (zlato se ne koristi jer ga kršćani rado koriste), gong, mač, vino (dakle i krv ili mokraća kako to kršćanski propagatori pokušavaju nametnuti), falusni simbol i pergament. Sva ta pomagala postavljaju se na manji, pomoćni stolić koji stoji uz oltar.
Crni sabat
Sotonistički obred. Na čistini treba postaviti oltar koji može biti veliki kamen ili neka drvena ploča. Postaviti u 2 crna svijećnjaka svijeće od ljudske masti. Svijećnjaci trebaju biti oblika jarčevih nogu. Valja ih staviti na oltar uz magijski bodež s crnom drškom, posudu s krvlju, kadionicu s tamjanom (ili sličnim mirisom) pomješanom sa krvlju jarca, krtice ili šišmiša, četiri nokta pogubljenog kriminalca, glavom crne mačke koja je 5 dana hranjena ljudskim mesom, rogovima jarca i lubanjom ubojice vlastitih roditelja. Pored oltara treba postaviti figuru jarca, postavljenu u sjedeći položaj, sa svijećom postavljenom između rogova, koja će predstavljati đavola, a to može biti i velika crna mačka s odrezanom glavom i plaštom prebačenim preko tijela. Među noge ovog lika postavlja se falus. Dvije djevojke trebaju sjesti nasuprot liku đavola. Ostalo društvo postavlja se u polukrug, licem okrenuto oltaru. Veliki svećenik zatim nudi figuri đavola bijelu repu, moleći ga za pomoć. Nakon toga izgovara se kompletna molitva koja bi trebala prizvati Sotonu. «O Sotono, ti koji oblikuješ sjene bogova i naše, ja govorim ove riječi patnje na tvoju slavu. Ti koji stvaraš sumlju i inat, mudrost i nemoć, ti koji ponovno živiš u nama i oko nas kao i u nesretnim stoljećima kada si ti vladao, krvlju obojen i mučenjem; kao bestidni mučenik na svom tronu tame, mašući odvratnim žezlom krvavog lingama, držeći ga u lijevoj ruci. Danas, tvoji izopačeni sinovi su raspršeni i slave tvoj kult u svojoj odvratnosti. Tvoji tradicionalni veliki svijećnici su slijepi gospodari, kukavni konji, oholi magovi, trovači i prezreni ljudi. Ali tvoj narod se množi i, Sotono, možeš biti ponosan na mnoštvo vjernih isto tako lažnih kao i tvoja željna volja. Ovaj svijet te ne priznaje iako ti stanuješ u njemu i valjaš se u njemu kao po smrdljivom gnojištu mrtvih pljesnivih ruža. Ti si pobijedio, o Sotono, iako si obezličen i skriven već više godina; ali stoljeće koje dolazi će objaviti tvoju borbu. Bit ćeš ponovno rođen u Antikristu. Poznavanje misterijakoji poteku iznenada u vidu crnoga vala već gasi žeđ za znanjem i tjeskobu. Mlad čovjek ili žena ogledaju se u ovim valovima iluzija koje ih opijaju i čine ludima. O krasni Sotono, strgao sam tvoju masku pohotnog proždrljivca i zaljubio sam se u tvoje uplakano lice, divno kao vječna i porazna mržnja. O ružni Sotono, otkrio sam tvoju nečasnost da bih prikazao tvoju neobuzdanost, neka tvoja neželjena patnja ima pojavu neizbježnog i neka bude osvijetljena čašću spasenja. O ti, koji ispaštaš tuđe grijehe ovoga svijeta, tvoje srce koje kuca kao u mrtvog čovijeka, žudi za beskrajem, krajnjim bezdanom, ti jecaš, plačem mesije, mlada ti to krvariš i srozavaš kao prokletstvo. Zato ću ti pričati o tvojoj nečasnosti i tvojoj privlačnosti. Pjevat ću ti o tvojoj beskrajnoj jadikovici. Ti utjelovljuješ posljednji ideal propalog čovijeka, iako su tvoja anđeoska krila obložena nebeskim, iako iz tvojih ženskih grudi kaplje umirujuća samilost, tvoj ljuskasti trbuh i životinjske noge uče smaradnu tromost, nedostatak hrabrosti, odabravanje podlosti. O sveti i grješni Sotono, simbolu propalog univerzuma, ti koji znaš i patiš, možeš postati, po riječima Svetog Proviđenja, Duh Pokajanja!»
Kod primanja novog člana, početnik ulazi u grupu gol , zavezanih očiju i mora ispiti tekućinu od mesa mrtvog djeteta koje treba sam priskrbiti. Prema receptu iz 16. st , taj se napitak treba spraviti na sljedeći način: mrtvo dijete treba izvaditi iz groba i kuhati sa sokom lime sve dok se meso ne odvoji od kostiju i pretvori u jednoličnu masu. Potom je potrebno očistiti pripremljenu smjesu i njen tekući dio uliti u bocu.
Novi član potvrđuje vjernost svojoj skuini i vjeri sljedećom molitvom: «Ne priznajem Boga i sve religije. Proklinjem, hulim i izazivam Boga sa svojom mržnjom. Dajem svoju vjeru Đavolu, svoje poštovanje i nudim mu žrtvu. Svečano se zaklinjem i obećavam sve svoje potomstvo Đavolu. Kunem se Đavolu da ću dati njegovom društvu onoliko koliko mogu. Uvjek ću se zaklinjati imenom Đavola.»
Nakon toga novoprimljeni član izvodi Osculum Obscoenium, odnosno ljubi stražnjicu figure đavola, i upušta se u spolni odnos s prvom osobom suprotnog spola koja sretne njegov pogled. Ritual završava gozbom prisutnih. Deklanirani sotonisti, smatraju ovakve rituale i recepte samo propagandom kršćanskih huškača, naglašavjući da se oni u svojoj vjeri ne moraju odricati kršćanskog Boga. Jer ga ni ne priznaju, jednako kako ga ni jedan hindus ili musliman ne priznaje.
Post je objavljen 02.06.2006. u 15:02 sati.