Svatko može napisati priču...
Nisu to one priče koje čujete svaki dan u busu za posao, fakultet ili školu,niti su to priče o kojima možete razglabati satima s prijateljicama i prijateljima na kavi, bez imalo grižnje savjesti da ste pomalo površni. Nisu to niti one priče koje su prožvakane već bezbroj puta u romanima, sastavima, knjigama o samopomoći, slikovnicama ili bajkama. Nisu to priče koje pričaju dečki svojim kolegama subotama uz pivo, niti priče prije spavanja. Ne, to su priče koje su sasvim duboko, zakopane su u ljudima i netko će ih pustit na papir, a netko će ih pustiti daleko od sebe, bez da se osvrnu.
Svatko ima svoju priču, ona je jednostavna i komplicirana, čista i prljava, tvoja i ničija druga, ona je naprosto jedinstvena.
Da bi je netko pustio na površinu potrebno je odbacivanje svojih i tuđih predrasuda, možda i stavova, potrebna je potpuna iskrenost, otpetljavanje čvorova, potrebno je pročišćavanje od svih savjeta o pisanju, o pričanju, o ponašanju, odbacivanje nelagode, interpunkcija (što će ti točka ili zarez, to su tvoje misli bez nepotrebnih kočnica), potreban ti je papir i olovka, kompjuter ili komad krede.
Post je objavljen 02.06.2006. u 13:16 sati.