BISER ISTOKA
Posrećilo se doktoru Loviću koji se obogatio preko noći u okviru "čuda hrvatske privrede", da je u trenu s nekoliko uspješnih poslovnih poteza umnogostručio svoje bogatstvo. To "u trenu" je u tom slučaju zapravo trajalo otprilike šest mjeseci, za koje vrijeme nije ni pošteno jeo ni kao čovjek spavao, samo da opstane u nemilosrdnoj džungli uspješnih hrvatskih poduzetnika, iz milja nazvanoj "pretvorba". Nakon šest mjeseci je napokon mogao odahnuti na četiri-pet dana. Odlučio je nagraditi sebe i suprugu putem u Bangkok. Odabrao je Bangkok jer je očekivao da će ondje biti od svih viši za dvije glave.
Odsjeli su u najskupljem hotelu i raspitali se koji je najskuplji bangkokški restoran. Nisu se iznenadili kad su saznali da se za večeru u tom restoranu treba rezervirati stol šest mjeseci unaprijed. No čovjeka koji je uspješno opstao unutar samog epicentra čuda hrvatske pretvorbe i transformacije tako nešto nije pokolebalo u naumu. Krenuo je udjeljivati lovu lijevo i desno, od liftboja, preko noćnih portira, do šefa recepcije, i već na kraju dana je uspio dobiti rezervaciju za pet dana, upravo posljednje večeri njihova boravka u Tajlandu.
Ta večer je trebala biti vrhunac njihova posjeta toj dalekoistočnoj prijestolnici. Obukli su se u najskuplju odjeću koju su tih dana pokupovali i otišli u taj najskuplji restoran. Ondje su im predočili jelovnik i vinsku kartu.
S konobarima su bez muke komunicirali na engleskom, ali koliko god proučavali jelovnik nisu mogli razabrati što se krije iza egzotičnih imena jela koja se nude. Naručili su najskuplje vino, lagano pijuckali i pregovarali s konobarima što da naruče. No koliko god inače konverzacija lagano tekla, kad su opisivali jela, od čega se sastoje i kako se pripremaju, konobari su odjednom rabili gomilu njima nepoznatih riječi. Lovićima je bilo ispod časti vaditi priručni rječnik iz torbice, a pretpostavljali su da su nepoznate riječi nazivi lokalnih povrća i začina, pa je na kraju doktor Lović sa sigurnošću svjetskog čovjeka naručio najskuplje jelo, ono koje je iskakalo cijenom iznad ostalih skupih jela, za dvije osobe. Najskuplje jelo zvalo se "biser istoka". I tako su ispijali to najskuplje vino dok se u kuhinji pripremao taj izuzetni specijalitet.
Napokon se pojavilo pet patuljastih konobara, dva naprijed, dva nazad, a u sredini je jedan nosio visoko uzdignut srebrni pladanj sa srebrnim poklopcem. Muzika je na nekoliko trenutaka zastala i cijela sala je pogledima pratila povorku. Zatim je tamnoputi šef sale preuzeo poslužavnik i spustio ga na sredinu stola između doktora Lovića i supruge keseći se kao majmun. Orkestar je zasvirao tuš. S izrazom ushićenja šef sale podigao je poklopac…
Na pladnju su ležale dvije hrenovke i hrpica restanog krumpira, aranžirani s četiri rotkvice, pola mrkve i dva lista salate.
Post je objavljen 02.06.2006. u 12:06 sati.