Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/desertrose8

Marketing

pjesme...

Gitare...pjesma...nasmješena lica...predivni glasovi...domjenak poslije koncerta...
Tu sam...stojim sa strane...gledam...a srce se steže...svaka pjesma koju pjevaju...svaki stih...slika je bila mog unutrašnjeg stanja...
"moram se mirit da što te nema"...Tedi...

"ostao sam sam...
ostao sam sam...
jer nikad više vratiti se neće...
nikad više...
nije htjela...
nije htjela...
moje pjesme...
moju ljubav...
moja djela...
nije htjela...
ruke moje...
svoju ljubav...
nije dala srce svoje..."

...lomim se...ne mogu...suze pune oči...bježim van...da nitko ne vidi kako padaju...klize preko obraza...
...klupa u parku...vjetar tako hladno puše...lice je sakriveno u dlanovima...suze nemilice teku...predugo su zadržavane...previše se skupilo...maska je pala...maska koja je toliki teret...posljednjih dana...navučen osmjeh...a u očima ponor tuge...koji sada izlazi...jer nisam toliko jaka...ne znam glumiti...
...pjesma još uvijek dopire do mene...
..."da te mogu pismom zvati...
ja bi piv'a ne bi staja...
da se stara ljubav vrati...
ne bi pismi bilo kraja..."

...eh da mogu...vidjela sam te danas...ti mene nisi...naš odnos je zahladio...normalno...sad se moraš posvetiti njoj...i to je u redu...znam...ali boli...toliko boli...jer...volim te...sa svim vrlinama i manama...sa cijelim paketom koji uz tebe ide...a sad...i najmanja šansa je izgubljena...gubiš se...i kao da se kida dio mene...jer navikla sam na tebe...na naše razgovore dugo u noć...na smijeh...dubokoumna tipkanja...šutnju...u kojoj sve se govori...a sada se gubiš...

..."divno je biti nekome nešto...
divno je biti tebi sve..."

...vjerujem...ali ne iz iskustva...mora da je divno biti tebi sve...i sretna je...neizmjerno...nadam se da to zna...i da će te čuvati...i voljeti...onako kako to zaslužuješ...ja ću se morati snaći...naći negdje malo snage...da glavu podignem...i krenem dalje...sama...moram...

...idem...ne mogu više izdržati te stihove...moram pobjeći...daleko od pjesama koje rane otvaraju...moram...
...sama hodam ulicama usnulog grada...i plačem...da lakše mi bude...i bit će...mora...ali očito još ne...noćas ću more isplakati...da sutra u novi dan krenem...bez suza...
nadam se...


Post je objavljen 01.06.2006. u 23:35 sati.