Olovno nebo nad Govnolendom. Sva sreća da nema žive u tim oblacima. A svi bi htjeli zlato.
Vozikamo se autom ja i kolega, a u pozadini stihovi :
"shiny, shiny, shiny boots of leather
whiplash girlchild in the dark
comes in bells, your servant, don't forsake him
strike, dear mistress, and cure his heart"
Moj kolega taliban mi reče da smanjim glazbu, i ja je smanjih. Čula se sirena za zračnu opasnost, ali nitko nije bježao. Svi prolaznici su se zaustavili i stavili ruku na srce. U niskom letu preletjela su dva zrakomlata. Kolega taliban je izašao iz auta i pobjegao na jedno od sedamdeset i devet stabala posvećenih Titu. Jedan veliki transparent bio je okačen o ta dva zrakomlata. Na njemu je pisalo : "Živio drug Strokewski"
Cijeli Govnolend misli da mi je gradonačelnik htio dostojanstveno čestitati ulazak na kul listu, ali malo, kažem i ponavljam (Davor Šuker citat), zaista malo ljudi zna da je to učinio gradonačelnikov brat u strahu da ne objavim na blogu identitet njegove vanbračne djece.
U to vrijeme, na jednom raskrižju u Hraščini, Vlado Matić je prdnuo možda i posljednji put u životu. Ubio je ženu, ranio susjedu i navukao na sebe bijes na stotine hrvatskih do zuba naoružanih specijalaca.
Prije same akcije pročešljavanja šume čekalo se na novinara Nove TV Petra Vlahova koji se upravo vraćao sa masaže obrva. U svojoj crnoj majici pripijenoj uz tijelo izgledao je tako macho da su svi specijalci popravljali jaja u hlačama. A on, odvažno je krenuo u nepregledne predjele neistražene šume naoružan samo mikrofonom. Ne znam za vas, ali ja bih ga svakako proglasio junakom dana.
Dva sata "docnije" u jednom policijskom kombiju Vlado prima šamar od lokalnog načelnika policije.
- Zašto Vlado?? Zašto si to napravio? – urlao je iscrpljen uranjajući ruku u posudu sa ledom
- Što ti je Petar skrivio Vlado??
U to vrijeme u obližnjim bolničkim kolima čulo se glasno zapomaganje čovjeka koji bi, da sada nema mikrofon zabijen u dupe, definitivno bio junak dana.
- Jaooooooo….vadi ga vaaaaaaan. Boliiiiiiiiii!!! – Petar je plakao kao novinar kojemu upravo vade veliki mikrofon Nove TV iz dupeta.
A brate, da ga jebeš, stvarno je velik. Da je njegova matična kuća i malo vodila računa o ulaganju u modernizaciju televizijske opreme, sigurno bi već sada imali minijaturnije mikrofone i Petra bi zasigurno sada manje boljelo dupe.
I baš kada je načelnik policije krenuo Vladi zadati još jedan udarac, Mario Ančić je izvukao jezik servirajući za meč protiv čileanca Capdevillea. Čileanski tenisač (navodno se priča da je prije seniorske karijere nastupao na nekim omladinskim WTA turnirima) shvatio je Mariovo pokazivanje jezika kao veliku uvredu časti ČTGS (Čileanskom Teniskom Gay Savezu). I baš kada je krenuo preskočiti mrežu i silovati Maria na terenu, pred njim se ispriječio sudac susreta i ponudio mu svoju vizitku.
- Kolegaaa…s`lazi sa stabla! Prošla je uzbuna. - rekoh
Ne znam kako da vam to ispričam, al` probat ću u kratkim crtama.
Prije 22 godine i 2 mjeseca, jedne travanjske večeri u stanu koleginih roditelja nestalo je električne energije. Njegov otac se popeo na stolicu kako bi provjerio sve osigurače, dok je trudna majka čekala ispod i pomagala mu pogledom. U jednom trenutku otac joj je nespretno dodao osigurač koji je držao u ruci, i on je upao ravno u njena otvorena usta.
Danas ponekad pomislim da je taj osigurač pogodio, tada još nerođenog, mog kolegu ravno u glavu.
Prve sumnje su se pojavile kada je kolega imao četiri godine. Mama bi ga poslala da sebi kupi sladoled, a on bi krišom otišao u trgovinu električne opreme i tamo bi kupovao svakakve činčeve za audio kablove.
Ključan događaj vazan uz njegovo čudno ponašanje zbio se prije dvije godine. Nije se brijao par mjeseci i imao je nekakvu "spužvastu" bradu. Na posao je išao svaki dan pješice sa ruksakom. Jednoga dana primjetio je zrakomlat koji non-stop kruži u visini iznad njega.
Kada smo se vraćali sa posla, uznemirio se ugledavši taj isti zrakomlat koji kao da ga je cijelo vrijeme čekao.
I dogodilo se. Na jedno stotinjak metara od firme odjedanput se stvorilo nekoliko vojnih vozila iz kojih su iskočili specijalci i raspršili se na sve strane. Nekoliko najodvažnijih bacili su se na kolegu, oteli mu ruksak i odbacili ga daleko od nas. Tada su svi polijegali na tlo i čekali. Pravo da vam kažem, bili smo totalno zbunjeni.
Iz zrakomlata je snajperist pucao u ruksak. Poginula su četiri činča i tri mikroprekidača. Kolega je jecao poput Petra Vlahova zbog pretrpljene duševne boli.
Ništa vam nije jasno??
Ma, samo sam htio da znate da moj kolega nije peder, već jedan obični taliban, iako ne voli zrakomlate.
Post je objavljen 01.06.2006. u 23:47 sati.