Marketing
Naše puške, naši pivci. Šta sad država oće?
Ovih dana smo mogli vidit polemiku u novinama i najavu moguće tužbe oko svojevremenog pucanja u pivce u Vrpolju, šta je i provedeno u djelo od strane Općinskog državnog odvjetništva iz Sinja. Navedeni događaj je uzbunio duhove u naseljima, budući se radilo o običajnom pucanju u pivca od strane desetak lovaca iz ovog mista pokraj Trilja. Neupćeni promatrač bi moga upitat: Šta, kako, kud i di?
Jednostavno, radi se o nekom poprilično čudnom običaju di se puca u zavezane pivce, čime se proslavlja određeni blagdan, u ovom slučaju Poklade. Neki vežu ovaj običaj s preduskrsnim radnjama, no pitanje je koliko to ima smisla i veze jedno s drugim. Bilo kako bilo, pivci se privežu konopom za tlo i onda se puca u njih. Nakon toga pivci završe u loncu, skuva se juha i pojide lešada. I to je ukratko to – puca se u pivce na određeni dan i potom se napuni štumik.
Navedeni lovci su najavili kako će navedeni običaj poštivati i dogodine ukoliko to zakon ne zabrani, i usput se pravdaju kako ih je novinar privario, te su čak morali pozirati za fotografiju 'streljački vod', kako kažu. Nije jasno u koga je bila puška, nije valjda novinar s jednim fotoaparatom moga primorat njih 10 naoružanih za poziranje u najčitanijim novinama u ovoj regiji? Na kraju izašla slika u novinama, a ono ispa primitivizam a ne običaj.
Imaju li šta Zrinski i Frankopani s tim?
Kažu također kako je to tradicija koja je u ovim krajevima još od Zrinskih i Frankopana. Sad, tu je nešto čudno, kad su njih dvojica pogubljena 1671.g. najveći dio predaka sadašnjeg stanovništva je živio na području Rame i Srednje Bosne kao turski podanici i teško je vjerojatno da su imali taj običaj, tim više što je osmanlijska uprava posebno raznim ukazima, zakonima i posebnim porezima teretila sve one koji nisu pripadali muslimanskoj vjeroispovjesti, a malo je vjerojatno da je dopuštala slobodno držanje oružja skupini od koje joj prijeti konstantna opasnost. Budući je preseljenje naroda - među ostalim djelima opisano u Araličinim djelima Put bez sna te djelomice Duše robova - uslijedilo nakon 1686. i oslobođenja Cetinske krajine od Turaka, daleko je od istine da cijela priča ima osnova.
Ovih dana smo mogli vidit kako su neki pacijenti obisili pasa za stablo pa ga zatukli, ili prije nekoliko miseci se svit zgraža kako su lovci upucali malog medjvedića… Ovo šta se dogodilo s ovim pivcima upada u taj kontekst. Najveći dio javnosti je osudio ovakve tradicije, i tu su ljudi potpuno u pravu jer nisu nam baš svi običaji za diku i smisleni, iako sam prvi ka i vi mnogi šta ovo čitate za to da se sačuva duh iz starine.
Šta uopće ima smislenog u zlostavljanju privezanih životinja?
Post je objavljen 01.06.2006. u 21:44 sati.