Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zmajkovito

Marketing

Dok pjeva Norah Jones

Da opišem ugođaj prvo... onaj njen fiiini laganini mjuz. Melem za umorne duše, te takve kao što je moja. Neću više kukati, ni prosipati otrovne vode po onima koje u biti trebam. Bit ću tiho po tom pitanju. Već sam i sebi samoj pomalo dosadila takva.
Nekim čudom, četvrtak poslije podne, a ja - sama doma.
Inače, kod mene vam je kao u restoranu nekog frekventnog željezničkog kolodvora. Stalno se čuju glasne obavijesti tko je stigao i tko i kamo kreće, ali prije svakog dolaska ili odlaska, nešto se u restoranu pojede, ne? Zato i služe. Restorani, mislim.
Zvone telefoni, traže se svakojake informacije, naručuju se usluge ove i one. Tu je i jedan šalter koji radi 24 sata dnevno, i stalno izdaje potrebnu čistu i ispeglanu robu.
Trebalo mi je dugo vremena, hrpa bračnih godina, da shvatim da zapravo i ne bih znala funkcionirati u drukčijim okolnostima. Oaze mira i tišine su pojmovi s kojima uglavnom ne znam što bih.
Pa kad je danas poslije podne odjednom zavladao mir u mom gnijezdu, prvo sam ubola CD od Norah, da nešto ipak svira... A ona opet stvori ugođaj mira.
Znači mir.
Kratko.
Dragi je "skočio" do Istre, (Učku preskočio), a na stolu ostavio mobitel.
Image Hosted by ImageShack.us
Provokacija?
Zaboravnost, tek?
Početni znakovi senilnosti? (A ne! Pije Ginko!)
Nemir.
Vizualizirajte si sad jednu stariju iskusnu kvartovsku mačku, koja se sama hrani, kako kruži oko akvarija s krasnom ribom unutra. Kruži, kruži....malo na jednu stranu, malo na drugu... a nije ručala...svako toliko šapicom takne staklo akvarija, pa je naglo trzne natrag...mami je ribica..mmmmm.
Ma, iskusnu sam rekla!
Krepaj ribo!
Krasan mobitel ima moj stari iskusni kvartovski mačak!
I ja ga neću dirati.
Neki dan je na moj mobitel stigao sms: "...dok gledam ove raspjevane maturante, sjetim sa naše mladosti, najdraža. Ponekad je utjeha tek samo saznanje da si tu negdje i da postojiš takva. U duši uvijek ista ona raspjevana maturantica...."
I sad, da sam ja negdje "skočila", on - mačak, moj mobitel - riba, on gladan, znatiželjan.
Rasprava bi se tada vodila samo oko onoga-najdraža. Što je u cijeloj rečenici najbezazlenije...
Tko bi mu objasnio da je autor u toj, nekoj svima nama dobro poznatoj, krizi srednjih godina, kao i cijela naša generacija...
I uzdiše za mladošću kad smo si svi bili najdraži i kad su te ljubavi bile jake i snažne baš zato što su tako kratko trajale. Eksplozije čistih neopterećenih emocija. Sjećate se toga: svaka je pjesma tada bila "naša stvar", u kafićima ili diskotekama, puštali bi ih kad bi nas vidjeli da ulazimo...
Probaj danas proći kroz grad onako medvjeđe zagrljen s nekim, nakon što si se bučno pozdravio i sočno izljubio pri susretu.
Svako vrijeme nosi svoje.
A neki od nas, eto, potajno pate za tim danima.
I osjećajima koji prate one početne faze zaljubljenosti.
Ne isplati se.(Vidi-treću rečenicu,gore!)
Zato će njegov mobitel ostati u futroli, nedirnut.
Ne želim znati da li ih možda ima još takvih, koji bi obnavljali uspomene – "na kavi".

Pouka: istinu nećemo pronaći u nekom mobitelu, već u našim glavama, vlastitim mislima!



Post je objavljen 01.06.2006. u 18:13 sati.