Marketing
Karlovački runolist
Prva razglednica grada Karlovca nastala je davne 1893. godine. Poznato je kako je njen nakladnik bio karlovački fotograf Hinko Krapek (Brno 1841 - Maribor 1915). Poslana je 1894. u austrijski grad Bad Hall.
Litografija je rađena u siječnju 1893. po njegovoj fotografiji iz 1889 kod litografa Otmara Ziechera u Munchenu.
Na razglednici je prikazana i danas prepoznatljiva panorama rijeke Kupe, pogled sa staroga grada Dubovca.
S pozdravnom parolom, ukrašava je zanimljiv cvijetni stručak, sastavljen između ostalog i od nekoliko cvjetova runolista.
Kada sam je prvi put ugledao, neminovno sam se zapitao:
- kako, zašto i otkuda runolist?
Stari je umjetnik očigledno bio zadivljen tom rijetkom i nedostupnom biljkom koja, u botaničkom smislu, baš i ne oslikava karlovački pokupski krajolik, dok je pri tom upotreba ovakvih kič elemenata sasvim razumljiva. Utjecaji austrijske kulture ostavljali su svoje pečate u ono vrijeme, no nisu svi oni nužno štetili mome gradu kroz povijest.
Nekada je Karlovac imao predivne perivoje, botaničke vrtove. Prostor koji još i danas svjedoči i podučava o ukusu vremena. Stoga i onaj pozdravni runolist koji dakako nije "ubran" na brdu Dubovac ponad grada, prisjeća tek na ikonografiju vremena.
A danas je, ipak, neko novo vrijeme u kojem i nedostupne stvari postaju moguće!
Zašto vam sve ovo pišem? Naravno, kako bih se opet malo hvalisao! Ovih mi je dana u vrtu procvjetala mala senzacija! Ne vjerujete mi? Pogledajte.
Doduše, premda se ne radi o fotomontaži (priznajem, bilo je malo "režije" kod slikanja ;) u pitanju je pravi pravcati runolist! (Leontopodium palibinianum) Počeo je cvjetati na moje iznenađenje nešto prije vremena (očekivao sam tek u kolovozu). Pribavljen je sasvim jednostavno - kupovinom sadnice na placu, i on sada veselo cvjeta usred žabarskoga kraja! (veća slika)
Zanosna i nedostupna mu alpska braća - stelle alpine, negdje u sniježnim vrletima alpa, sigurno zbog toga sada zgrožljivo klimaju glavicama, no ja od sreće- eto, jodlam Moje pjesme moje snove i pjevam svoj Edelweiss, prkosno i ponosno sred naplavnih livada karlovačkih.
Litografija je rađena u siječnju 1893. po njegovoj fotografiji iz 1889 kod litografa Otmara Ziechera u Munchenu.
Na razglednici je prikazana i danas prepoznatljiva panorama rijeke Kupe, pogled sa staroga grada Dubovca.
S pozdravnom parolom, ukrašava je zanimljiv cvijetni stručak, sastavljen između ostalog i od nekoliko cvjetova runolista.
Kada sam je prvi put ugledao, neminovno sam se zapitao:
- kako, zašto i otkuda runolist?
Stari je umjetnik očigledno bio zadivljen tom rijetkom i nedostupnom biljkom koja, u botaničkom smislu, baš i ne oslikava karlovački pokupski krajolik, dok je pri tom upotreba ovakvih kič elemenata sasvim razumljiva. Utjecaji austrijske kulture ostavljali su svoje pečate u ono vrijeme, no nisu svi oni nužno štetili mome gradu kroz povijest.
Nekada je Karlovac imao predivne perivoje, botaničke vrtove. Prostor koji još i danas svjedoči i podučava o ukusu vremena. Stoga i onaj pozdravni runolist koji dakako nije "ubran" na brdu Dubovac ponad grada, prisjeća tek na ikonografiju vremena.
A danas je, ipak, neko novo vrijeme u kojem i nedostupne stvari postaju moguće!
Zašto vam sve ovo pišem? Naravno, kako bih se opet malo hvalisao! Ovih mi je dana u vrtu procvjetala mala senzacija! Ne vjerujete mi? Pogledajte.
Doduše, premda se ne radi o fotomontaži (priznajem, bilo je malo "režije" kod slikanja ;) u pitanju je pravi pravcati runolist! (Leontopodium palibinianum) Počeo je cvjetati na moje iznenađenje nešto prije vremena (očekivao sam tek u kolovozu). Pribavljen je sasvim jednostavno - kupovinom sadnice na placu, i on sada veselo cvjeta usred žabarskoga kraja! (veća slika)
Zanosna i nedostupna mu alpska braća - stelle alpine, negdje u sniježnim vrletima alpa, sigurno zbog toga sada zgrožljivo klimaju glavicama, no ja od sreće- eto, jodlam Moje pjesme moje snove i pjevam svoj Edelweiss, prkosno i ponosno sred naplavnih livada karlovačkih.
A JESTE LI ZNALI? - zašto su stare razglednice mahom sve ispisane uokolo fotografije koja slikom predstavlja mjesto odakle su poslane? To je stoga što su prve razglednice nastale preko oblika dopisnice koja je po ondašnjim striktnim poštanskim pravilima morala cijelu jednu stranicu imati za ispisivanje adrese primatelja a tek drugu za pozdravne riječi pošiljatelja. Kad je tehnički postalo moguće tiskati fotografiju na dopisnicu - striktno pravilo je ostalo a prostor za pozdravne riječi se time znatno smanjio, tako da je pošiljatelju ostalo vrlo malo mjesta za duža mudrovanja! Pa ipak, to nije zaustavljalo popularnost razglednica, sve dok se Englezi (a tko bi drugi) konačno nisu domislili početkom 20 stoljeća, okomitom linijom razdijeliti prostor za ispisivanje primatelja od prostora za riječi pošiljatelja. Tako je nastala današnja razglednica koja sveudilj digitalne tehnologije još uvjek ima svoju neodoljivu romantičnu draž!
Post je objavljen 01.06.2006. u 14:52 sati.