Marketing
shape of my heart
Eto ga, proslo je i to razdoblje. Dopizdilo je i popolice pusheru ispijanje Pive. Al kad uzmemo zbrajat dugo je to razdoblje, mislim da sam zasluzio da me Ozujsko posalje u penziju. 23-15=8. Sjecam se i prvih 'ispijenih' Piva. Kupili mi balavci Pive, pridruzili se nekim starijim likovima sa gitarom na Banjama i pjeva se:
Čuješ li moj zov nošen vjetrom
Dok na nebu pojavljuje se duga
Na našoj obali tebe više nema
A tvoj lik zamjenila je tuga
Želim da ostaneš zauvijek tu
Da gledam tebe i morsku pjenu
Jer srce si moje sledila tada
Ja ne želim ni jednu drugu ženu
Nestat' će obale koje sad nas djele
I sanjivo će jutro izaći iz noći
Nad morem vidim samo galebove bijele
Tuga nas je stigla, sreća neće moći
Dok na nebu pojavljuje se duga
Na našoj obali tebe više nema
A tvoj lik zamjenila je tuga
Želim da ostaneš zauvijek tu
Da gledam tebe i morsku pjenu
Jer srce si moje sledila tada
Ja ne želim ni jednu drugu ženu
Nestat' će obale koje sad nas djele
I sanjivo će jutro izaći iz noći
Nad morem vidim samo galebove bijele
Tuga nas je stigla, sreća neće moći
Pusher svako malo ide pišat, prolijeva Pive i pjeva s ekipom ka da je pijan. To su moje prve 'ispijene' Pive. Koje gluposti. Poslije ne bih prolio Pivu ni da mi dode Bog sa nebesa i kaze:"Pusher prolij Pivu." Pusher bi mu odgovorio:"Zar nisi rekao da se ne baca hrana. Prolij ti svoju Pivu."
Znaci 8 godina skoro svake subote izlazenja van, zamucivanja uma i tijela. Iscekivanja nekog dogadaja da se moze popit i zabavit. Spominjem subote, a pitam se gdje su svi petkovi, cetvrtci, pa i ostali dani u tjednu. Gdje su sva ljeta kad se skoro svaki dan zna zamutit. Pitam se gdje su sva Pivoslikanja, kad bi se najmanje 3 spizdilo za uskrsnuce. Popija san alkohole kao prosjecni pedesetogodisnji anonimni alkoholicar. Iako drzim jos da je opijanje na neki nacin romanticno. Pijes s ljudima, pocnu se otvarat ljudi, pokazuju svoja prava lica, prolupaju. Vidis tocno kakav je tko u biti. No, malo sam sazrio, mozda i ostario, pa vidim da nije finta u tome pomutit sve elemente ljudskog bica. Nije samo to ono sto cini zivot zabavnim, iako sam dugo drzao taj mozda i djetinjasti stav. Prosao me vise onaj djir da pijem sa svakim, koga znam i ne znam. Poceo sam se ispucavat prerano jerbo drustvo i ekipa je od rana tako nametala, a sto lagat, svidao mi se osjecaj bit opijen, al mislim da je to i bolje, ne bih volio da sam prolupao tamo u 30im. Pa gdje si ga, sta si ga. Ovako je bolje. Ispucao sam se za cijeli zivot. Sad mi je kul popit samo 2-3 kad vidim dugogodisneg frenda i pizdit o proslim vremenima, i onim vremenima sto nas cekaju. Subota mi je postala kao svaki dan u tjednu, iako mi je nekad predstavljala najvazniji dan u tjednu.
Od sad se pucam kavom, cajem i kolom. Nikotinom. Rijecima, slikom, fotografijom. Disanjem.
To vas ceka na kraju tunela. Ne osvrci se, sine.
Post je objavljen 01.06.2006. u 12:45 sati.