Obavezno upotrijebiti do...
A ništa kaže nama taj pandur u civilu da sjednemu nakraj hodnika među neke gajbe i postavi stražara s puškom da nas čuva. A onda su počela pitanja 'ko smo šta smo itd. Ja mu kažem da sam turista i da imam uredne papire itd a on meni zašto sam slikavao zgradu. Ja odgovorim da nisam slikavao tu zgradu nego onu nasuprot a kraj ove smo samo stali i da uopće nisam imao pojma da se ne smije slikavati. A on nama, da je ovo neki policijski objekat, ili šta ti ga ja već znam i kaže da čekamo. Pola sata nakon hapšenja dođe neka ženska pa nas i ona malo propita i opet mi ostanemo sjediti na tim gajbama. Nakon nekih opet pola sata dođe jedan pandur u civilu koje je izgleda šef svima i kaže mi da mu pokažem spornu sliku. Ja mu je pokažem i na njoj se malo vidio rub sporne zgrade jer objektiv je tako uhvatio.
Ništa, kaže taj tip da smo lišo prošli i da se ne zajebavamo više sa slikavanjem kraj državnih zgrada. Dobro nećemo više, kažem ja i on nas pusti. Čim smo izašli iz zgrade sjeli smo na motor i zaprašili nazad u lodge. Jeba ti više ovo slikavanje. Ovi nisu normalni. Tko je uostalom mogao i znati da je to neka važna državna ustanova. Doduše, pisalo je da se ne smije parkirati ali to piše i ispred ulaza u mnoge kuće i hotele pa te ne hapse zbog slikavanja. Kad smo došli u lodge ispričali smo radnicima i ostalim gostima što se dogodilo i to naravno komentirali. Šta kazati?! Zimbabwe je policijska država u kojoj vlada diktator i režim. Dočim nema goriva dade se zaključiti da nisu čista posla. Nije mi bilo svejedno kad me privela policija jer, jebiga, nema ovdje neke demokracije. Mogli su pomisliti da sam neki špijun pa me zbajboče na 20 godina itd.
Mislim da je najbolje što prije napustiti Zimbabwe. Inače tu večer smo ja, Dinko i još jedna ženska Nataša i jedan pajdo Miodrag, svi sa područja bivše Juge koji ovdje rade za neku humanitarnu organizaciju, otišli kod Borislava i Milene Svoren. Borislav je doktor u Harareu i ima dvije ordinacije. Živi u Harareu već dosta godina. Mogu reći da su nas ljudi stvarno ugostili, ono, i da je večer ugodno prošla. Sutradan sam otišao u ambasadu Botswane da mi daju vizu i tamo su mi rekli da moram čekati do ponediljka. A sad o nečemu što nikad niste čuli ni vidjeli, sigurno.
Na novčanicama Zimbabwea napisan je rok trajanja, kao da je mlijeko u tetrapaku, jogurt ili tako nešto. Svašta! Novčanica vrijedi do određenog datuma što možete vidjeti na ovoj slici. Što se tiče goriva i tu ima još zanimljivosti. Ne samo što pumpe zjape prazne i samo se na nekim može naći povremeno goriva nego su i cijene benzina na pumpi zanimljive. Jedan dan platim 230.000 za litru a dan poslje platim 280.000 za litru. Ovdje se ne zna ni 'ko pije ni 'ko plaća. Što se tiče goriva, vjerojatno na pumpi nabiju cijenu kad znaju da jedino oni imaju goriva. Živi kupus! Ima još zanimljivosti. Hm, 4 role toalet papira sam platio, kad se računa crni tečaj, oko 3 američka dolara. To znači da je jedna rola 0.75 US dolara odnosno oko 190.000 zim dolara. To je zanimljivo stoga što sam vidio novčanicu od 500 zim dolara. Iz toga svega sam zaključio da se više isplati u Zimbabweu brisati guzicu sa novčanicama od 500 zim dolara nego kupovati tariguz papir. Ne znam šta bi reka.
Tako lijepa zemlja a većina stvari ne štima. Navodno je uzrok svim problemima sadašnja vlast u Zimbabweu koja je čak prije ne znam ni ja koliko godina protjerala sve bijelce farmere i oduzela im zemlju. Možda je i bilo opravdanja za takav potez međutim otkada su protjerali bijele farmere zavladala je nestašica hrane. A to je danas toliko veliki problem u Zimbabweu da je čak, navodno, vlada poručila tim farmerima da se opet vrate. Zar to nije Bogu plakati. Da oni nisu u svojoj zemlji, koja je raj za poljoprivredu, uzgajati uspješno hranu bez bijelog čovjeka. Navodno je to ispalo tako što su nakon protjerivanja bijelaca farme podijelili visokim političkim i vojnim dužnosnicima koji, ne što nemaju veze sa poljoprivredom nego su i radnike koji su do tada radili na farmama i ipak znali nešto o poljoprivredi potirali i doveli neke svoje idiote koji nemaju veze s vezom. Pa je to navodno glavni razlog zašto je poljoprivreda desetkovana u Zimbabweu. Izgleda da se protjeranim bijelim farmerima ne vraća u Zimbabwe barem dok je sadašnja vlast.
U subotu su se Miodrag, Nataša i još jedna ženska koja radi s njima, vratili sa izleta i kad su nam ispričali kako im je bilo zanimljivo na izletu u Chengeta Safari Lodge ja i Dinko smo momentalno nazvali Chengeta Safari Lodge i rezervirali za sutra kompletni program za nas dvojicu. Tako smo oko 7 sati u nedilju 28.05.2006 ja i Dinko sjeli na moj motor i uputili se za Chengeta Safari Lodge. Kad smo došli odmah smo bili oduševljeni mjestom. Naime, u Chengeta Safari Lodge od ponude imaju, ne samo sobe za spavanje nego i jahanje slonova i konja, vožnja kanuom po malom jezeru, imaju jedan ogroman prostran kavez sa lavovima i ono što je mene možda najviše fasciniralo, imaju jedan kavez u kojem se nalaze dva mala lava stara 5 mjeseci. I taman kad smo jutros stigli, žena (bijelkinja) koja vodi Chengeta Safari Lodge je išla nahraniti te male lavove koji su ustvari brat i sestra. Naravno, Dinko i ja smo je zamolili možemo li i mi u kavez s njom na što je žena rekla da možemo da nema problema...
Nastavak slijedi (sa slikama životinja, naravno).
Post je objavljen 01.06.2006. u 12:48 sati.