Isuse ovi zadnji dani su mi užasni. Pod tolikim sam stresom da mi se place. Ispada kao da nisam cijelu godinu ucila. Ne idem spavati prije jedan, a budim se u osam. U školi mi se samo spava. Pod satom molim boga da me ne pita barem danas, sve odgađam za sutra.
Ne razumijem zašto svi profesori navale u isto vrijeme. Njima je užitak gledati kako smo mi svi nabrijani tj. naštrebani. S frendicama mi je isto koma. Svađamo se oko gluposti. Sve smo živcane. Jucer smo se svađale o tome ko ce ici u ducan po hranu, na kraju si je svako sam otišao. Jedva cekam praznike. Idem u Zadar u sedmom mjesecu. Puna tri tjedna cu uživati u slobodi. Idem ponavljati ono što sam sinoc ucila, bolje mi je da se ne zezam. Pozdrav.
Post je objavljen 01.06.2006. u 09:54 sati.