Marketing
PRIČA: Pod mostom
Prekjučer je novouređeno jezero Bundek uz Savu službeno otvoreno iako je kiša lijevala uzastopce dva dana i tri noći.
VisionThing vam je donio prekrasne dnevne slike Flora Arta i Bundeka.
Ja sam otišla s druge strane u mrklu noć.
Sinoć je Sava skoro poplavila. I dala mi nekoliko predivnih, netipičnih slika, onako iz ruke s mosta.
A vama priču.
So... let me introduce you my new Sony DSC-H5!
Pod mostom
Tiho je škripao razmočeni snijeg, jedva sakrivajući blato. Možda bi sve to primjetila, a možda i ne, sve što je znala je da mora do nasipa pa makar bila crna noć.
Nitko ga nije vidio cijeli dan, jedino joj je ujutro njegov kompa iz birtije rekao da je bio gadno sjeban i onda je ružno pogledao: "Ti si za sve kriva".
Klizala je po mračnoj cesti ispod mosta preko kojeg je tutanjao noćni tramvaj. Zadnje se vrijeme stalno vrtio oko tog igrališta NK Savica, proklet bio.
Pio i glupirao se, hvatao konobarice i dizao joj tlak.
Ali je nije puštao na miru.
Sinoć mu je rekla da prekida za vjeke vjekova i da joj je svega dosta. Pokušala mu je vratiti zaručnički prsten, ali ga nije htio. Preklinjao ju je, plakao da to ne čini. "Ti si mi sve na svijetu".
"Nisam, imaš sina. Ništa ti nisam. Ne želim biti s tobom. Ti si niškoristi."
I zatim po miljunti put odjurila s autom usred natezanja, znajući da će po miljunti put dojuriti za njom.
Trubiti usred noći, zvoniti na portafon, dignuti na noge sve susjede. Izluditi njene starce. Derati se i raditi pizdarije.
Noćas nije došao.
Potegla je iz flaše Jim Beama. Bourbon.
Još jedna.
Nastavila je klizavim koracima cestom uz ogradu igrališta, ali čak niti u 1 ujutro tamo više nije bilo nikoga.
Mrkli mrak.
Sava je hučala, prijetila da poplavi. Svjetla s mosta jedva su dopirala po podnožja.
Gdje je, prokletnik?
Nije ga više željela vidjeti, ali nije željela ni njegov život na svojoj duši.
U prsima joj je ključalo. Iznenada, gonjena nejasnim porivom, zatrčala se po mraku uz nasip i spoticala i padala sve dok se nije uspela na kamenje.
Svjetlo je u pramenovima slabo obasjavalo rijeku.
Zastala je nepomično, pokušavajući priviknuti oči na tamu pod mostom.
A onda, skoro je kriknula. Ugledala je spodobu kako se prijeteći naginje nad rijeku uz sami rub.
Neodlučno, ali ipak konačno.
Potrčala je.
Kožna jakna kliznula joj je iz ruke, ne mogavši zadržati toliki teret na klizavom tlu.
"Nećeš, pizda ti materina! Nećeš mi to učiniti!"
Snažno je zgrabila jaknu i tijelo objema rukama i povukla ga.
Čučao na tlu i cmizdrio. Nije mu vidjela lice, ali gadio joj se.
Nakon pola sata, smrznuta do kosti, rekla je:
"To si napravio sad i nikad više. I svejedno dobio novi život. Nisi ga zaslužio."
Otklizala je niz nasip do auta, a nova je šihta noćnog tramvaja tutnjala mostom prema Zapruđu.
Post je objavljen 02.06.2006. u 02:06 sati.