Marketing
Ljubav,škola...ma ko **be školu...samo ljubav!!!
Kod mene nema ništa novoga...danas mi je dan za ništ,al šećer na kraju ipak dolazi...naravno mislim na Svog Nekog koga ludo,ma najluđe volim!!!Zanima me jedno...kaj sad trenutno razmišljate,mislim o čemu razmišljate???Al onak iskren odgovor bi molila!!!!
Htjela bih…
te zagrliti i reci ti da ce biti bolje…
poloziti ruke na tvoje obraze i nasloniti svoje celo na tvoje…
zagledati se u tvoje oci i izgubiti se ko svaki puta do sada…
odvesti te na mjesta koja drugi ne znaju…
sakriti te tamo i zauvijek te imati…
pokloniti ti svoj osmjeh i obrisati svaku suzu sa tvog lica…
dati ti sve sto si izgubio na putu…
pokazati ti kako je lako nekad skupiti snagu i izboriti se za svoje…
reci ti da sam uvijek tu kad me trebas…
i samo ti reci koliko te volim…
Dani se pretočiše u dan...
Konačno me u tvom naručju čeka zasluženi odmor od
lutanja strmim ulicama sjetnog grada duše.
Već vidim, kad dođeš, pročitat' ćeš me u stihovima i znati da sam te cijelo vrijeme skrivala i nježno pazila u toplom kutku, duboko..
Otkud sve ovo? - pitaš se..a vidiš, sjećanja su slagala motive, misli oblikovale stihove,a ruke pisale..
It's just one more day,
no one said,
there would be rain again..
Won't blame it on myself,
I'll blame it on the weatherman..
get away for a while,
here I am out on my own again,
won't blame it on myself
I'll blame it on the weatherman..
Standing on the shore,
calling out your name,
I was here before..
I could see your face,
only clouds will see,
Tears are in my eyes,
empty like my heart
why did you say goodbye.....
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi;
ako govoriš
- govori iz ljubavi;
ako opominješ
- opominji iz ljubavi;
ako opraštaš
- opraštaj iz ljubavi.
Nedostaje mi naša ljubav, mila...
Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila...
Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje...
I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...
Ovo je posvećeno Mom Nekom...mali shtetocini...jedino on može razumjeti ove stihove...bar se tak nadam da ih razumije!!!!
...slomljene misli unutar granica bilo kakvog postojanja...sadasnjost zapoceta u jos bliskoj proslosti... sva sjecanja i sva bol na okupu...zasto...trazim objasnjenje, trazim da mi netko da svoje zato na moje zasto...trazim...mir...
...noc je...djevojka zarobljena u oceanima suza...svaki pokusaj da zaspi je uzaludan...cudno jer, po danu nije tako...mozda je crnilo pocelo utjecati na nju...trazi smisao u svakoj svojoj rijeci...jer u trenutku kad ih izgovara cine se tocnima, a sad...mozda i u njoj zivi neka njena druga odvojena licnost...najradje bi ju iscupala van da mogu...
...i ona pokusava i ja pokusavam...prezivjeti zivot...mozda je vrijeme da naucim neke stvari...no ne svidja mi se nacin na koji se to desava...nekako boli...razara i slama, a zatim zeli zakrpati svaku prazninu...a svatko zna da savovi kad tad pocnu pucati...hm...praznina...nekad je dovoljno samo voljeti...osjecati ljubav u svakoj sitnici...a sad...jucer...danas...sutra...mozda sam se previse navikla na tu ogromnu kolicinu osjecaja u sebi....nebi ih htjela promijeniti no izgleda da se sve jednom promijeni...
...neki se bore za samostalnost a neki protiv nje...i na kraju se od pretjeranog analiziranja dviju razlicitih strana vise nitko ne razumije...stat cu zbog tog...ne znam jos kako no nekako cu vec nauciti...samo da jos maknem suze i ponovno cu ozivjeti...jer nemoguce je da je bilo tko odjednom tako slab...samo jos jedna borba u nizu...
...jer cudno je plakati zatvorenih ociju...truditi se zadrzati suze u sebi...ta vatrena hladnoca na licu...skoro sam i zaboravila kakav je to osjecaj....no vrijeme me ponovno podsjetilo...neshvatljivo jer ne pronalazim neki cvrst razlog...dovoljna je samo rijec da mi srusi tek netom poslozene karte...sve je moralo izgledati drugacije...ali hoce...potrudit cu se da hoce...vjerujem u to...probudila sam sjene noci i tihim im jecajem opisala svoju bol...mislim da su me razumjele...jer poklonile su mi san....jedino sto sam u tom trenutku trazila...
Prica o osjecajima
"Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete
nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci puta,
Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala:
"Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost,
" u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.
Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva tri..." pocela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero,
a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Pozuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.
Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebicnost se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju zita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopce igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacu bolan krik.
Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto da ucini.
Pronasla je Pobjedu, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide."
Dok se večeras bez tebe ponovo pretapa u noć bez najnježnijih cjelova..i oblači bijelu odoru zaleđenog sjaja pomno skrivajući tragove nečijih koraka..
..ja lagano tonem u san..bez snova.. iščekujući novi dan...bez dodira
i novu večer..bez tebe...
Post je objavljen 31.05.2006. u 19:42 sati.