Marketing
E, baba... Di si bila kad je (jučer) grmilo?
Evo, moja baka opet zapalila na selo ove nedjelje.
Ima tamo nasljeđen komadić zemlje, sagradila kućicu, iskopala bunar, dovukla akumulator da može upalit lampu i radio i ne bi ju vrag natjerao natrag u Zagreb.
Ostaje u Potočcu po mjesec dana i vraća se doma crna ko mali crnac jer stalno nešto čeprka po svom vrtu.
Baš se ističe među onim seoskim babetinama.
Ne trača, ne fale joj zubi i nosi žutu trenirku.
Prošli put kad smo došli po nju da se vrati u Zagreb već je postala malčice usamljena. Zaružila ona tamo dobrih mjesec dana i nešto sitno, a susjede nisu baš neko društvo osim za doć i popit ti svu rakiju koju čuvaš zadnjih petnaest godina i onda kenjat kak im je "Nešče fkral purice" ne primjećujuć da imaju rupetine u ogradi koja se raspada od starosti.
I tako ona od pustog veselja što nas napokon vidi malo potegnula i popila začas par piva. 
I ne bi ju bog utišao u autu od Vrbovca do Zagreba.
I priča li ga priča ona događaje kojih se sjeća valjda još od šest mjeseci prije svog rođenja, kad li na red dođe tema "što li se sve dogodilo s nekadašnjom djecom iz našeg kvarta".
I veli ona kak je onaj počel piti, kak je ovoga žena ostavila z dvoje djece, kak je onaj otišel v Švabiju, pa veli ona na kraju balade za mog tatu:
Moj Zlatko ti je dobar.
On nije otišo ni u drogeraše, ni u pedere!
Ajde, baba, vraćaj se, dosta ti je bilo! 
Jel'da da je čista poezija ova moja baka? 
Post je objavljen 31.05.2006. u 19:19 sati.