Tišina
Sjedim sama u kutku sobe,
Slušam vjetar i njegove riječi kako se drobe.
Srce mi obuzima hladnoća, nemir, sjeta,
Sa tugom se sjećam tišine onog ljeta.
I ta hladnoća postaje sve gora...
Nemir me već polako hvata,
Sa suzom u oku mislim,
Kako bi bilo
Da opet počinje gorjeti
Ona stara vatra?
Suze mi polako klize niz lice,
A do mene dopire tužan pjev
Jedne male ptice...
Tiho me u srce dira,
Dok TIŠINA sa mnom jednu tihu pjesmu svira....
Post je objavljen 31.05.2006. u 18:58 sati.