U antičko doba bilo je među skepticima prošireno vjerovanje da dogmatični stav "Znam!", "Tako je!" vodi do frustracija i stresa kako bi se obranilo i zadržalo dato vjerovanje, dok skeptički stav "Ne znam.", "Pojma nemam." vodi do duševnog mira i spokoja. Zato su, kao jedan od razloga za prihvaćanje svog stajališta novodili i čisto medicinske razloge; da je za zdrav život bolje suzdržavati se od suda i na taj način ukloniti stres uzrokovan vjerovanjem u istinitost neke teze. Međutim, jasno je da takav razlog, iako može proći kao psihološki dobar, ne može biti dobar epistemološki razlog za formiranje nekog vjerovanja. "Vjerujem P zato što bi želio da P." ne može biti epistemološki razlog za formiranje vjerovanja P. Takva se formulacija inače naziva wishful thinking, i kao primjer se često navodi noj koji glavu gura u pijesak kada je u opasnonst. Ali imali su antički skeptici i epistemološke razloge kojima su dokazivali svoje stajalište, te ću se nadalje baviti isključivo njima pošto ostale filozofija ne priznaje kao kompetentne za ovaj kontekst rasprave.
Moderni skepticizam može biti poprilično prihvatljiv današnjem čovjeku, ali antički je skepticizam daleko radikalniji; on tvrdi da je svaki sud jednako vjerojatan kao i njegova negacija. Ovako bi otprilike bila struktura klasičnog skepitčkog argumenta:
-> Postoje suprostavljena vjerovanja.
-> Nemamo objektivnog kriterija da odredimo tko je u pravu.
.'. Treba se suzdržati od suda.
Ovaj primjer može izgledati plauzibilno za primjere poput broja zvijezda na nebu i ljudi na zamlji (jel' taj broj paran ili neparan), ali u nekim slučajevima izgleda stvarno smiješno, recimo kada bi se pitamo postoji li ispred mene tipkovnica po kojoj sada pišem. Prvo, jasno je da će, koga god da sad dovedem u sobu i pitam sumnja li u postojanje tipkovnice, on odgovoriti negativno i neće tvrditi da tipkovnice nema. Ali skepticima to ne smeta; sama mogućnost da postoji suprostavljeno mišljenje, iako ono u stvarnosti i ne postoji, znači da se trebamo suzdržati od suda. Kao primjer skeptici mogu ovdje navesti neke od velikih zabluda koje smo gajili u prošlosti: svi su vjerovali da je Zemlja ravna, ispostavilo se da je okrugla, vjerovalo se da je voda element, a sada je dokazano da je zapravo spoj, vjerovalo se da je vlast od Boga, sada se misli da je od naroda... Za skeptike je ovo dovoljno da odbacimo svako vjerovanje, tj. da ustvrdimo da je jednako vjerojatno kao i njegova negacija, jer iako nam se sada nešto čini, uvijek je moguće da ćemo kasnije doći do novih i različitih spoznaja...
Post je objavljen 31.05.2006. u 16:47 sati.