Kako izmjeriti sreću? Postoji li neka mjerica, vaga, dužina ili širina kojom je mogu obuhvatiti? Je li sreća stvar trenutka ili zbroj svih njih nakon čega slijedi neki prosječni izračun? Je li sreća matematika ili možda samo kemija? Lokus kontorle koji imam zacijelo će odrediti dolazi li moj osjećaj sreće iz mene ili li je zbroj vanjskih čimbenika. Neke sudbine koja mi je zapisana u zvijezdama ili nečega što sama držim u rukama. Moj je rezultat rekao da moja sreća izvor ima i jednom i drugom. Koliko je to stvarno točno, ne bih znala. No znam da sam sretna kad dijelim i dajem. Možda podsvjesno sebično očekujem nagradu nekih viših sila jer vjerujem da je svemir sazdan od pravilnosti. Ipak, ako me pitate što je sreća za mene, ona je u tako malim stvarima koje se uopće ne daju mjeriti. U zagrljaju djeteta, u šetnji uz rijeku, u trčanju sa mojim psom. Sreća je u očima moga muža kad me poljubi u ranu zoru, sreća je u mojim prijateljima s kojima je djelim, jer onda raste i živi. Nema koristi od mrtve sreće. A nema ni u samoj sreći koristi kao takve. Sreća je čista, neobuhvatna i bitna. Sreća je život koji živim sada ali onaj koji je iza mene i onaj koji me čeka. Svaki dan iskusim barem malo osjećaja sreće.
Smiješno, ne mogu izmjeriti sreću a toliko je bitna da ne bih mogla živjeti bez nje.
Post je objavljen 31.05.2006. u 13:32 sati.