Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/catcher1975

Marketing

Abeceda (7/31)





irlo - izvjesni gospodin Džirlo iz susjedne i najčešće prijateljske Bosne i Hercegovine odgovoran je za sve ove top shopove, oglase u novinama (gotovo uvijek iz zle Nove Gradiške koja svijetom širi sve čudotvorne gluposti) o superpoznatoj svjetskoj pjevačici, Poljakinji Magdi Wiesnowski, koju je muž skoro ostavio jer se prekomjerno zdebljala, ali je ona najnovijom metodom jela tri puta više nego prije, ali svejedno izgubila 85 kila u četiri dana i sad je muž opet voli, ili o slavnom američkom glumcu Ruppertu Whitehouseu koji je na rubu samoubojstva u malom mjestašcu u Wisconsinu slučajno susreo čovjeka koji mu je odao tajnu sreće i u narednih par tjedana dobio na lotu, pozvan za glavnu ulogu u hollywoodskom spektaklu i pronašao ženu svojih snova, te, naravno jadnoj češkoj planetarno cijenjenoj glumici Evi Pereškovoj koja je izgubila tisuće angažmana zbog toga što je imala 397 kila, ali je s flasterom "Turbo Vitkost" u samo dva tjedna, što potvrđuje cijenjeni medicinski stručnjak dr. Abson Zelekius iz Centra za istraživanje rudače, ljekovitog bilja i homeopatskih pripravaka, izgubila 320 kila, našla muža i ljubavnika, te dobila niz iznimno velikih europskih filmskih priznanja.
Džirlo je sve počeo sa svojim čajevima za mršavljenje i stomak-eliminatorom, za koji nije sigurno da li je ikome eliminirao stomak, ali mnogima jest zube, budući je princip vježbanja bio takav da čovjek kao kreten leži na leđima ili u nekom polusjedećem položaju i onda nateže taj stomak-eliminator koji mu je prikvačen za noge. Jasno, stvar se lako mogla otkačiti, pa su mnogi umjesto stomaka eliminirali zube.


ada!!! - Džada nije riječ već uzvik i to onaj koji se koristi krajnje racionalno i u specifičnim situacijama. Ne možeš samo zaurlat džada bezveze, ili izgovorit ga lijeno i dosadno.
Jok.
"Džada" se urla i onda nema razmišljanja, nego svi džadaju iste sekunde. Nekad nisi ni siguran zašto džadaš, ali znaš da je stoposto nešto gadno kada je netko zaurlao "džada".
Recimo, poglavica Jakov viče "Džada!!!" u nekim od slijedećih situacija (nakon čega se parkiralištem, ako si doma, a ne s njima, najbolje čuju njegove velike tenisice i ono kako topta nogama poput konja, nitko na svijetu ne radi takvo toptanje kao poglavica Jakov):
- kad igrate nogomet na zelenu ogradu i netko prejako pukne i lopta pogodi u staru kuću, a baš u taj tren se pojavi u dvorištu onaj veliki s brkovima.
- kad je kasno ljeto i skoro će škola, jako je toplo, ali svi znate da ljeto odlazi i da će sigurno doć još mnoga ljeta, ali ovo više neće, neće da ga jebeš, polako se spušta sumrak i nebo je crvenkasto, a vi kradete kukuruze blizu šume i onda se pojavi onaj čiji su kukuruzi
- općenito kad se nešto razbije, osim kad Crijevo štapom slučajno razbije ploču od pekare Šehija Ćazima, pa onda njegov sin Zeko trči za vama, a nekako ispadne da se nitko ne sjeti reć "Džada!!!" i onda ga on uhvati i pita ga kako se zove, a Crijevo plače i moli "Samo me to nemojte pitat, sve drugo ću vam reć", a vama je svima to smiješno, iako se ne smijete odmah.
"Džada!!!" se recimo viče i kad šećete prugom i naleti murija, iako ništa niste napravili, ali netko vikne džadu i onda svi džadaju, a poslije bude smiješno kad se prepričava kako je Andrej vikao "ne mogu ja više, previše sam debeo, ajmo se predat" i kako je još poslije murjacima rekao "nismo mi čiko, bez fige i masti", sa raširenim prstima na rukama da ne bi slučajno murija pomislila da iza leđa drži fige. Manje je smiješno što ga stari ne pusti cijelo ljeto van nakon što je išao na muriju po njega.

"Džada" se ne viče u ratu, jer upozorenje na džadu vrijedi samo kada postoji opravdana sumnja da nisu svi članovi društva skužili opasnost, a kad padaju granate onda nekako i sam zaključiš da je vrijeme da što prije pobjegneš na sigurno. Osim kada je riječ o nekom retardiranom poput mene i onom svibnju kada smo igrali košarku na ulični koš i kada je, ničim izazvana, baš dok sam ja imao loptu, granata doletila prilično blizu i čulo se jebeno glasno i onda smo svi trčali prema zgradi, a ja se čudio kako su svi tako puno brži od mene, sve dok Bane nije zaurlao "A KOJI KURAC VODIŠ TU LOPTU KRETENU BACI JE U PIZDU MATERINU!!!!", pa sam krajnjim naporom skužio da cijelo vrijeme pazim da ne bih slučajno u bijegu pred granatama napravio korake ili duplu.


afer - "Džafer" o kojem je ovdje riječ je kiosk s nekom malom terasicom čiji je gazda stari Albanac imena Džafer, što znači da je proces davanja imena lokalu bio dug i mukotrpan.
Džafer ima tisuću godina, a toliko ima i lokal, možda je tu bio izgrađen još u doba Turaka, prije samog grada. Zapravo, ovaj sad nije tako star, jer su početkom rata uklonili kiosk budući nije imao sve dozvole, ali je gazda onda nabavio sve papire i napravio skroz isti na skroz istom mjestu.
U "Džaferu" se može kupit hrenovka u pecivu s majonezom, iako se nigdje drugdje ne kupuje s majonezom, ali tamo kad dođeš nekako ti usta sama kažu "s majonezom", čak i ako želiš senf.
Neke djelatnice, međutim, nikako da skuže da ti ne želiš puno majoneze, nego uvijek natrpaju da curi na sve strane, iako im ti kažeš "nemojte puno majoneze stavit molim vas". Onda ti natrpaju još više, valjda misle da si pristojan i skroman i da se bojiš da ćeš im potrošit svu majonezu, pa te nagrade s ekstra žlicom.
"Džafer" je, međutim, puno slavniji bio kad smo bili klinci i kad je imao sladoled na automat. Ja više nigdje ne vidim te automate i to je malo žalosno, jer mi je taj ukus bio stvarno super, iako nema sumnje da je sladoled napravljen od plastične folije, narančine kore i piljevine (sjedimo mi neki dan na terasi Trgovačko-ugostiteljske škole, koja je u centru grada, pa ima i neki svoj kao trgić, a tamo restoran, kafić i sladoled - i pitamo kakvog ima sladoleda i ja naručim čokoladu, vaniliju i jagodu, a jedan frend čokoladu i dvije vanilije i onda mi poslije priča kako je čitao da se sladoled od jagode radi od piljevine - ne znam, meni se nekako čini da ako vjeruješ da se sladoled od jagode radi od piljevine onda je malo glupavo da si siguran kako je na istom mjestu onaj od vanilije baš skroz prirodan).




Htjedoh još reći da je nebo sad baš jakosvijetloplavo i skroz čisto, samo je tamo nad Pivovarom jedan ogroman bijeli oblak. Ali baš ogroman. I malo liči na neki brod ili nešto takvo.






Post je objavljen 31.05.2006. u 10:59 sati.