ruke otežale, prozor pretežak, previsok, otvoriti ga teško je
svijet oko mene u izmaglici
soba u kojoj stojim poznata je
tu sam već nekoć bila, u djetinjstvu prošaranim zelenim snom
samo, svjetlo sada ne gori, davno ugasla je petrolejska lampa
svijet ni dobar ni loš
plač djeteta iz druge sobe trzne me u stvarnost, stvarnost?
gdje je stvarnost s ove stranice sjećanja
......odjednom......ipak ima toliko snage da se odgurnu stare škure premazane teškom bojom
iza prozora ja, nasmijana, zbunjena
pred prozorom svijet iskričavih boja, zrak mirisan, nebo kristalno plavo, borovi govore jezikom vila i leptira,more kao rastopljeni kristal duginih boja
sve je JEDNO , pomislim, spoznam!
i svijet i leptir i more i bor i kamen i ja
i gle rabin preplivava uvalu
na glavi mu šešir, crn i mudar
gleda me,
ja stojim na prozorskom oknu
u koji svijet da uronim?
kojem svijetu pripadam?
rabin mi prikovao pogled za sebe. pliva u moru od kristala, bacaka se kao dijete, sva mudrost ovog svijeta, sva spoznaja u njegovim očim.
on zna da sam tu, pomislim, on me prepoznao,on vidi da sam iz druge stranice svijeta tu tek nesvjesno, tek na pragu otkrića, on već zna moju odluku,ja je još ne znam, ali on zna. i smiješi se.
smješkom pravednika.
koraknut ću s okna prozora, poletjet ću u visine k suncu bez vreline, k moru bez tamne dubine
ali ipak
Post je objavljen 31.05.2006. u 10:32 sati.