Ruke u vis!
Vratimo se nekoliko dana unatrag. U ponediljak sam dobio vizu za Zimbabwe i već u utorak, 23. svibnja, sam jahao na svojoj Hondi prema Zimbabweu, preko zapadnog Mozambika. Do grada Tete u Mozambiku imao sam nekih 370 km i put je prošao neloše. Krajolik je bio prekrasan a na jednoj dionici se spustila takva magla da sam morao usporiti na nekih 30-40km/h. Naravno, kao šef Motorobi Film Company-a, he, he, malo sam snimao i slikavao. Što se tiče prelaska preko granice, nisam imao nekih problema iako mi karnet ne vrijedi za Mozambik. Međutim, carinici u Mozambiku su mi dali jedan papir koji moram predati pri izlasku iz zemlje i to je to.
Što se tiče grada Tete u Mozambiku jedino što je, po mom mišljenju, interesantno je to što se nalazi na rijeci Zambezi i ništa više. Ali sam zato smještaj platio nevjerojatnih 20 dolara za sobu bez kupatila. Obišao sam 6-7 lodgeva i vjerovali ili ne to je najjeftinije što sam našao. A šta mogu, platio sam i to je to. Sutra dan, ranom zorom uputio sam se za čemerni Zimbabwe i tu su naravno počele i prve zajebancije sa Zimbabweanskom birokracijom. Vozim ja tako, vozim, laganini kroz prekrasne predjele Mozambika i tako stignem do granice. Na strani Mozambika sam riješio papirologiju za nekih 15 minuta, te se uputim na stranu Zimbabwea.
Medjutim dok sam još bio na strani Mozambika neki tipovi su me pitali trebali mi goriva. Kako sam već imao informacije da je kriza goriva u Zimbabweu upitam pošto litra benzina a oni meni 3 dolara. Naravno, ja im se zahvalim i kažem da mi je to preskupo a oni meni da u Zimbabweu neću naći gorivo. A ništa! Ja ću riskirati. Imam goriva do Hararea a u tamo ću valjda naći goriva. Nakon što sam sredio carinu i platio 20 dolara osiguranje za mjesec dana u Zimbabweu, promjenio sam i mozambijske Metikose u zimbabwenaske dolare. Ovakav vam je tečaj otprilike.
Za 1 dolar dobije se oko 25-27.000 mozambijskih Metikosa a najveća novčanica je, mislim, 500.000 Metikosa. E, ali oni u Zimbabweu, e oni su stvarno domišljati. Zamislite, 1 dolar je po službenom tečaju 'ko zna koliko a na crnom tržištu je oko duplo veći. Trenutno se za 1 američki dolar dobije 250.000 zimbabwe dolara. Ali najluđa stvar je, koliko sam primjetio, da je najveća novčanica u apoenu od 50.000 (oko 0.20 dolara). Sad zamislite kad sam promjenio u Zimbabweu 100 dolara, dobio sam kilo novaca odnosno 25 miliona Zimbabwe dolara, i to 500 novčanica od 50.000. Kakav će biti tečaj idući mjesec, to vjerovatno ni sam Bog ne zna jer je inflacija u Zimbabweu nekih 100000000000000000000000% godišnje a tiskara koja štanca novce radi vjerojatno u 13 smjena zbog prevelikog obima posla. Ako ništa, veselila me činjenica što sam preko noći postao milioner. Ljudi, ja sam bogat, ha, ha!
Kao što rekoh, promjenim ja te Metikose u Zim dolare, doduše malo me zajebu za par dolara ali nema veze nisam ni ja cicija, sjednem na motor i uputim se prema izlazu sa carine kad me zaustave dva policajca u civilu i kažu mi da parkiram. Ja parkiram a oni meni da su oni iz Interpola i da moraju provjeriti moje dokumente. Ja im najnormalnije dam dokumente a oni krenu sa "pametnim" pitanjima a "najpametnije" pitanje je bilo gdje mi je potvrda od hrvatske policije da je motor moj i da mogu putovati s njim. E, ostao sam šokiran kad me to upita. Ma odakle im inspiracija? Međutim nakon nekih pola sata mog ubjeđivanja da takve potvrde u hrvatskoj ne postoje oni me puste i ja tako napokon uđem u Zimbabwe.
Inače, kad sam carinike pitao da li u Zimbabweu ima goriva, oni meni da ima i da se ništa ne trebam sekirati, da su to samo priče da nema goriva itd. Ništa! Tako ja, dok sam vozio prema Harareu, stanem u jednom mjestu na benzinsku pumpu, kad ono, nema goriva. Stanem u drugo mjesto opet nema goriva ali tamo neki šverca na crno a meni se učinilo skupo dati mu 1,25 dolara za litru pa produžim dalje i tek u četvrtom mjestu oko 50km prije Hahrarea dođem ja na pumpu, kad, kaže meni čovik koji radi na pumpi da nema u aparatu goriva ali da on ima na crnjaka u svojoj kancelariji. I ja se i on pogodimo za 2.400.000 Zim dolara za deset litara (to je nešto manje od 10 US dolara). Uzmem to gorivo i produžim za Harare.
Mogu reći da je Zimbabwe, kao zemlja, prekrasan. Po dolasku u Harare, zaključio sam da je i Harare prekrasan grad kojeg svakom toplo preporučujem za posjetiti. Ima dosta lijepih i velikih građevina a čuo sam podatak da u Harareu nema divlje gradnje. I da to nikome ni ne pada na pamet jer da ruše bez pardona. I stvarno, vidi se da je grad planski napravljen. Čak sam vidio na nekim mjestima i biciklističku stazu uz cestu što me oborilo s nogu jer ipak, budimo načisto, ovo je Afrika. Mislim grad je stvarno lijep, uredan i prostran, međutim nema goriva i po tome se može zaključiti da je nešto trulo u državi Zimbabwe. U Harareu sam se smjestio u jedan jeftiniji lodge po imenu Home To Home. Sobu bez kupatila platio sam 3.5 dolara ali nova cijena od sljedećeg ponedjeljka je 4 dolara.
Čim sam se smjestio otišao sam potražiti Dinka Paulina, našeg čovika koji je danas također stigao u Harare gdje će ubuduće i raditi. Sa Dinkom sam bio u vezi preko e-maila pa sam ga tako i našao. Naravno, odmah je pala priča o ovome i onome, i Dinko mi je reče da ima ovdje jedan naš doktor koji živi sa svojom obitelji već dosta godina pa da sutra odemo do njega. No međutim, sutradan sam ja otišao prvo napraviti đir po Harareu i potražiti goriva. Nakon što sam obišao 5-6 benzinskih pumpi na kojima sam dobio odgovore da nema goriva, dođem na jednu pumpu i vidim imaju gorivo. Baš dobro, kažem. Kolone auta u redu čekaju a sistem kupovine je isti kao i u kurvaluku. Prvo plati pa jebi (čitaj - toči). Odeš lipo i platiš koliko misliš uzeti s tim da se prodaje na 5 litara a to znači možeš kupiti 5, 10, 15, 20, 25 itd. Ne možeš kupiti 13 litara koliko sam ja htio, je li.
Platim gorivo, provrzmam se preko reda, natočim gorivo i vratim se u lodge. Dok sam se vozao po Harareu stavio sam kameru na motor da malo i snimim. Međutim, kad sam stigao u lodge, sretnem tipa iz Nigerije koji je ovdje radi nekih švercerskih mafatluka i ja ga zamolim da pođe sa mnom malo u grad da me slika s motorom itd. OK kaže tip i mi odemo i naravno upadnemo u samo takvu pizdariju. Naime, vidim ja jednu lipu plavu zgradu i kažem tom nigerijcu po imenu Silvester da me slika. Kad me slikao dođe policajac i taman da me još jednom slika, policajac kaže da se tu ni slučajno ne smije slikavati i povuče remen aparata i Silvester uslika drugi put asfalt. U taj momenat dođe još jedan pandur u civilu i uzme aparat Silvesteru i kaže meni da dođem sutra po njega. Ja ga upitam šta je problem a on meni i Silvesteru da smo uhapšeni. Drž livo drž desno i bogami, privede nas policija...
Nastavak sutra.
Post je objavljen 31.05.2006. u 09:55 sati.