Marketing
Sjećanje, stvarnost itd...
Htjela sam započeti igricu, a onda na spavanje, no baš sad sam se sjetila nje. Nije ništa novo da mi je pala na pamet, ali kako sam ju nedavno srela jednostavno mi je ostala njena slika u glavi.
Promijenila se, i to dosta, bar mi se tako čini. Razišli su se naši putovi a samim time i moj neki pogled na sve to.
Upoznale smo se u sedmom razredu osnovne, generacija, starija sam od nje 7 mjeseci. Družile smo se tokom osnovne, početak srednje, prvi izlasci, možda čak zvuči idilično, ali bilo je tu i neugodnih situacija, koje ipak ostanu u sjeni onih lijepih trenutaka. Uglavnom, prošla sam štošta s njom, možda čak nije ni zaslužila da uvijek budem tu, i to ne samo ja, ali što se može…
Prvi srednje smo se i dalje družile, no mislim da se početkom drugog veza počela gubiti. Jednostavno smo imale drukčije interese, druge ljude oko sebe, sve se svodilo na usputne pozdrave. A onda u trećem srednje odjednom pozivnica za vjenčanje. Vijest sam čula od alkemicharke i to na maturalcu, vau vau, bez teksta...
Mogla sam to i očekivati ali ipak?, tako brzo, naglo, iznenada, još i trudnoća...
Poslije maturalca odlazak k njoj, upoznavanje s njenim dragim, spoznaja da od svih njenih «frendica» na vjenčanje dolazimo samo alkemicharka i ja, a još moramo kititi i svatove (o tome bih mogla pisati novi post ali bolje ne). Sve u čast starih dobrih vremena. I tako, nekoliko dana je trajala "obnova"prijateljstva, posjet njenom domu, naši bezbrižni razgovori i onda opet zatišje. Rodila je sina, izašle smo jednom na kavu, koji put sam ju srela, a za Božić saznam da čeka i drugo dijete. I baš neki dan ju sretnem kako se šeće s mužem i sinom, onako prolazimo jedna kraj druge s nekim blagim osmjehom…
I dok sam s milejn guštala u nekom bircu eto ti nje sa sinom k nama. Gledam ju, nemam pojma jel opet rodila, a što ću nego počnem s nekim pitanjima, saznam da je dobila i curicu. Naravno da sam se zamislila, kako taj dan tako i danas. Čudno mi je sve to, ali opet razumljivo, pa onda opet čudno i tako u beskonačnost. Povučem neku crtu, sjetim se našeg razgovora (dok sam ja pričala o školskim brigama ona je o carskom rezu) i opet nemam zaključka. Pa zar je to ona? Ona i ja, ona i njih troje, ja i ja, ja ću se sad bacit na igrice, a ona?, možda hvata san prije nego što ju djeca ne probude…
Jednom sam joj rekla nešto što i danas mislim, bez obzira u kakvom god odnosu bile, iako sumnjam da se toga sjeća, možda ju jednom budem i pitala, tko zna…
Kao što sam rekla- nemam nekog zaključka, danas sam popila previše kave, malo i odspavala što nije ni čudno s obzirom na predavanje i kišu i to je to. Imam još snage za igricu, a njoj želim laku noć, miran san…
Post je objavljen 31.05.2006. u 00:35 sati.