Ovaj glupavi život je dosadan. I tako je grozan. Mislim, čemu opće živit!? Aj vi meni objasnite! Mislim, ono, mi se rodimo, onda dođemo u neku vukojebinu (Svijet) i tu moramo provesti jebeno puno vremena. Da bi na kraju crkli! Jeste svjesni da je ovaj život kazna?! Mislim, Adam i Eva (ili kako su se već zvali... možda su bili Bahil i Fatima, nikad ne znaš) su sagriješili taj istočni grijeh i sad mi, ostali moramo nosit njihov križ! Da oni to nisu napravili, stvari bi bile drugačije... Ljudi bi jednostavno ostali u raju, a ovako su bili prognani. I sad mi tu ispaštamo da bi na kraju došli negdje gdje smo u biti treali bit i prije nego smo se rodili.. i u biti se opće nismo ni treali rodit, kontate?! Ali ne..uvijek zbog drugih moramo ispaštat! A tako je i danas. Svaki put, svijesno, ne svijesno nosimo nečij križ. Ko da neamo svojih jada, nego nam ostali još zabibere njihov križ na grbaču. Ponekad se čak divim ljudima, iako ih općenito mrzim. Mislim, kako mi možemo bit nadnaravno premoćne osobe da se opće nosimo s bilo kakvim problemima?! Zamislite... Da mi nismo navikli, npr, da moramo jesti: Znači uzimati žlicom hranu, otvarat usta, žvakat, zatvarat usta, progutat... i milijun malih radnji, mi bi poludili kad bi to morali radit!! Kontate!? Znači... mi ne možemo radit samo ono što nam je nepoznato, nenormalno, neuobičajno... a uz malo truda bi mogli postić da nam sve bude normalno. Ali mi smo preograničeni. I to ne kužimo. Mogli bismo sebi stvorit same sebe jače od nas. Znate šta nas još drži u pokretu? To je ona jedina stvar zbog koje gajim nade u ovaj propali jadni svijet. AMBICIJA! Svi smo toliko ambiciozni i pokušavamo bit bolji jedni od drugih... tako možda jednom čak i dođemo do ne mogućeg!
Nemojte me vikati, pokušala sam bit što jasnija i razumljivija vašim malim zaostalim mozgovima! (Šala, afkors)
Post je objavljen 30.05.2006. u 23:11 sati.