Marketing
C'est la vie
Jesu li vam ikad spasili život? Meni jesu. Da onaj čovjek nije viknuo i upozorio me da se okrenem bila bih gotova. Mislim da sam tad prvi puta pomislila: "Netko stvarno želi da ostanem ovdje." I to je bilo to. Nikad više nisam pomislila da bih mogla otići, kako bi bilo lijepo da me nema itd. itd.
Ne, lažem. Jesam. Pomislila sam. Ali nikad za ozbiljno, uvijek bih se pokajala. Znate kako je lakše podnijeti svakodnevna sranja? Samo si govorite da ste tu s nekim razlogom, da morate napraviti nešto važnog i da će se sve na kraju isplatiti.
Ponekad stvarno djeluje.
Ili si možete govoriti da ste tu sasvim slučajno, bez ikakvog smisla i da ćete prije ili kasnije skončati svoj život na neki mizeran ili manje mizeran način.
Vidjela sam puno ljudi koji su odustali prije vremena, upropastili svoje prilike za bolji život. Neki od njih su i moji bivši školski kolege. Jednoga od njih vidim prilično često kako se vuče ulicama bezizražajnog lica i samo životari iz dana u dana. Kao da čeka da će se svi problemi riješiti sami od sebe.
Život je izazov- suoči se s njim.
Život je obveza- ispuni je.
Život je igra- odigraj ga.
Život je borba - prihvati je.
Život je pustolovina- poduzmi je.
Post je objavljen 30.05.2006. u 22:46 sati.