Marketing
Anyway...
Došlo mi da pišem. Evo baš sjedim, pušim cigaru i razmišljam. Danas je njemu ,koji me koštao toliko živaca i suza 23. rođendan.Čestitala sam mu i premda sam mu još ˝na papiru ˝ cura nisam dobila ni hvala. Ne razumijem takve likove. Zaista ne. U naših zajedničkih pola godine niti jednom mu nisam prigovorila za nijedan propust. Stoički sam trpjela ignoranciju, neodgovornost, višesatno kašnjenje, nedostatak nježnosti... Nikada se uz njega nisam osjetila posebnom, a opet sam sve to prešućivala i nadala se promjeni, opravdavajući ga ovim i onim. Žalila sam ga, kao preopterećen je , izmučen svime što uzima , treba mu podrška..Mah joj, a dobila ništa. Prešutno znam da je kraj. Definitivno. Samo još uvijek nemam snage da mu natipkam poruku. Uživo mu nemam kad reći, jer i kad dođe iz Zagreba, uvijek smo okruženi ljudima. Ne mogu složiti tih par rečenica koje njega nebi ni najmanje dirnule, ali mene definitivno bi, premda mi je netko divan i drag počeo posvećivati pažnju. Moram ovo okončati, jer u protivnom ću propustiti novopruženu priliku za malo sreće koju nisam osjetila predugo. Sinoć me poljubio na kiši. Taj netko novi. No ipak... Danas je NJEGOV rođendan 
Post je objavljen 30.05.2006. u 22:47 sati.