Marketing
u potrazi za ljubavlju
Ponekad pozelim razbiti sve satove, unistiti prolaznost, zaustaviti vrijeme.. I to sve zbog njega, zbog toga sto zelim da trajemo zauvijek.
Razgovarala sam s osobom koja ga pozna prije 10ak minuta. Pricali smo o ''nekome'' dok konacno nisam rekla njegovo ime, a doticna osoba je ostala bez teksta, da bi mi na kraju rekao da me moze vjerovati da se radi o njemu. I jos k tome dodao da me on ne zasluzuje. Onda sam zastala i razmislila. Kako on, kojemu u zivotu do nikog nije bilo stalo, moze reci nesto o tome?? Kako bilo tko moze znati sto nekoj sto meni treba, sto trazim od nekog, sto me moze natjerati da nekog zavolim?? Kako me bilo tko moze osudivati zbog toga??
Ne shvaca da nisam vise ona osoba koju je poznavao proslog ljeta, i ne zeli to prihvatiti. Ma, to cak i mogu razumijeti. Ponekad se i meni tesko pomiriti s tim. Ali isto je tako cinjenica da svi mi trebamo nekoga tko ce nas voljeti, nekoga ciji ce nas osmijeh ispunjavati, nekoga na cijem cemo ramenu moci sanjati...
I onda ponovo pomislim na njega, na sva njegova prekrsena obecanja i postavljam ono vjecito ''zasto?'' opet i opet, i ne mogu prestati..
Mozda cemo nas dvoje ponovo sanjati iste snove...
You're the reason I live
You're the reason I die
You're the reason I give
When I break down and cry
Post je objavljen 30.05.2006. u 22:14 sati.