Papa Benedikt XVI. pohodio je proteklih dana Poljsku, rodnu zemlju svojega velikog prethodnika pape Ivana Pavla II. Tom je prilikom papa Benedikt posjetio i memorijalni centar Auschwitz, nacistički logor smrti iz Drugoga svjetskog rata. Na tom mjestu stradanja nebrojenih nevinih ljudi papa je molio i istaknuo kako je holokaust zlo koje se nikada ne smije zaboraviti i koje ni u kojem slučaju ne može i ne smije biti relativizirano. Tako je papa Benedikt; Nijemac, tako zorno vlastitim primjerom pokazao kako svako zlo iz prošlosti i sadašnjosti zavrijeđuje osudu i potrebno je neprestano ukazivanje na njegove pogubne posljedice po čovjeka i društvo u cjelini. Papa Poljak svete uspomene Ivan Pavao II je također bio posjetio nacističke logore Auschwitz i Birkenau i cijelim svojim bićem se zauzimao za toleranciju i suživot među narodima, vjerama, rasama i kulturama. Papa Benedikt posebno je istaknuo patnje Židova jasno nazvavši nacistički program njihovog istrebljenja zločinom bez presedana u ljudskoj povijesti. U tom smislu je svaki antisemitizam vrijedan osude kao i svaka nostalgija koja na neki nazovi-romantičan način gleda na ideologije iz prošlosti koje su ga promicale. Nije li krajnje licemjerno i osude dostojno dijeliti ljude na osnovu nacionalne ili rasne pripadnosti!? I uz to se nazivati kršćaninom! Osim toga, i naš utjelovljeni Bog; Isus Krist, ostavši Bogom postao je čovjekom koji je imao svoj narod, vjeru, jezik, kulturu, mentalitet; Isus je upravo – Izraelac; Židov. On, koji je pravi Bog i pravi čovjek u punom smislu ima sve elemente svojeg božanstva i svoje čovječnosti, sve osim grijeha. To podrazumijeva da je Isus Bog postavši čovjekom ostao čovjekom; uskrsnulim čovjekom sve do danas; i uvijek će tako biti. Jasno je tko mu je bila majka na zemlji; Miriam iz Nazareta, rođena Židovka. Budući da Židovi nacionalnu pripadnost računaju po majčinoj lozi, naš je Spasitelj pravi pravcati Izraelac; Židov! Napomenimo samo da su gotovo sve osobe iz Njegovog ovozemaljskog hoda Židovi; sv. Josip, svi apostoli i ostali učenici, svete žene koje su ga pratile na putu do smrti na križu…
Nije li to divna poruka nama kršćanima! Bog se utjelovio u jednom malom i tako progonjenom narodu, a u svoje je srce stavio ljude iz svih naroda, vjera, rasa i jezika, svih mentaliteta i kultura. A mi ljudi, pokvarljiva roba takvi kakvi jesmo, tako rado i bez razloga dijelimo ljude od ljudi samo zato što su neke druge nacije ili vjere različite od naše. Pozivamo se na ideologije koje su ljude dijelile po broju krvnih zrnaca, tražimo «razloge» kako bismo opravdali zlo i podjele u svijetu. Tko ne poštuje drugog, različitog od sebe taj ne može ljubiti Boga! Tko ne prihvaća različitosti među ljudima, taj ne prihvaća ni Boga koji je različit od svega što možemo zamisliti; radikalno različit!
Kakvo li je onda tek licemjerje antisemitizam ili slične ideologije koje potiču na rasnu mržnju! Jedan kršćanin ne može to biti (kršćanin) jer bilo kakva mržnja upravo tog i takvog kršćanina drastično i duboko odvaja od Boga i, recimo to i ovako; odvaja kršćanina od Isusa koji je, kao čovjek; i Židov!!!
U tom je smislu molitva pape Benedikta XVI u Auschwitzu za stradale Židove i pripadnike drugih naroda tijekom holokausta, molitva jednog pape koji je rođeni Nijemac, veliki znak našega vremena u svijetu koji lako i brzo zaboravlja zlo i njegove žrtve.
Biti član neke rase, nacije ili kulture određeno je čovjeku rođenjem. Nitko to nije osobno zaslužio; odakle onda bilo kome pravo da se, kiteći se nezasluženim, izdiže iznad bilo kojeg brata čovjeka?
Post je objavljen 30.05.2006. u 20:03 sati.