Dragi moji, pisuci o svemu i svacemo sto vidjeh i dozivjeh ovdje tek sam nesto malo spomenuo o mjestu gdje se nalazimo. Red bi bio o tome nesto vise napisati. Radi o svijetskoj rijetkosti.
Svima nam je uglavnom poznato, da su Japanci cesti gosti u cijelom svijetu. Vidjeli smo ih kao turiste s fotoaparatima. Cesto su to starije osobe, koje tako provode svoju mirovinu zivotnom ustedjevinom. Putujuci avionom ovamo vecina bijahu upravo takovi turisti sto su se vracali iz raznih gradova Europe.
Nemaju bas svi Japanci takove mogucnosti. Nije bas jeftino putovati svijetom, a znam da prosjecni standard u Japanu bas i nije visok. Dosjetise se Japanci i tome doskocise. Putovati do zanimljivih mjesta ne moze bas svatko, ali sto nebi takova mjesta doveli u Japan. Ali kako donijeti cijele gradove?
Nebi Japanci bili Japanci, da se toga na neki nacin ne prihvate.
U ovom kraju Japana na jugu otoka Kyushju mjesto je gdje su dosta ranije stizali Holandjani svojim brodovima. Njihov utjecaj je u ovom dijelu velik. Nekako u pos
vetu tome odlucili su u proslom stoljecu, negdje sedamdesetih i osmadesetih, graditi znamenite gradjevine Nizozemske. I nastade tako gradic imenom Huis Ten Bosh. Sve je ovdje u stilu Nizozemske. Kuice i ulice su poput onih u Nizozemskoj. I nisu to gradjevine iz samo jednog nizozemskog grada, nego iz raznih tamosnjih. Gradjevine su vrlo vjerna preslika, ali ne i kompleksi. Nije niti moguce tako, jer su to dijelovi raznih gradova. Kako vidite ovdje nista od Japana nije za vidjeti. Jedino to da je to ustvari ipak u Japanu.
Vec na pocetku, jos u Nikko Narita hotelu, gdje smo se okupili za prvenstvo smo dobili neke bonove od 5.000 (cetiri komada), 1.500 (jedan komad) i 1.000 (jedan komad). Ukupna im je vrijednost za svakog natjecatelja bila 22.500 jena. Nije nam tada bilo njasno cemu ce sluziti, mada nam je objasnjeno. Shvatili smo pravo njhihovo znacenje tek kada smo ih poceli upotrebljavati. Mjesto Huis Ten Bosh je poput nekog Disnejlanda. Gradic je ogradjen i ne moze se ulaziti bez ulaznice. Mi smo svi zajedno usli autobusima i kao igraci svijetskog prvenstva u gou smo posebni gosti. Kako je ovo gradkoji nije u stilu Japana uredjeno je ono (ko bajagi, a za pravo), da ti bonovi budu kao novac ove male Nizozemske kolonije. Nazalost taj novac, te bonove mozemo koristiti samo za hranu po restoranima. Ja sam se odmah poveselio da ce mi to biti za internet. Spreman sam bio smanjiti klopu za to. Nazalost nista od toga. Za to smo Simke, Grega i ja pronasli hotel Nikko, ali taj je izvan ograde Huiis Ten Bosha u pravom Japanu. Svaki dan do jucer smo isli preko granice na internet. Tamo su bila samo dva compa, pa se pokoji puta trebalo cekati. Deset minuta je stajalo 100 jena, sto je oko 5 kuna. Nema da nema. Za to se moralo. Tako je to u mene. Bonovi ne vaze u 'drugoj drzavi' :).
Kada se prelazi ta granica moze biti problema. Van izadjete bez problema, ali u povratku treba imati nasu karticu s podacima, koju nosimo kao neke akreditacije. Ako je slucajno nemate ulaz stoji, ako se ne varam, 3.000 jena. Na to stoga posebno pazimo.
Kako se vidi, pravoga Japana uopce ne vidim. Nemam kada, a do nekog smislenijeg odredista i nije tako blizu.
Ovdje se sve zatvara u 21:00. Jucer smo skoro ostali tako bez vecer nas trojica. Ipak nam je prijatelj Japanac nasao neki kiosk s hamburgerima. I to je po europski.
Smjesteni smo u hotelu Europa i to u kucicasma u sumi po cetvorica sa po dvije dvokrevetene sobe. Ja sam cimer sa Simkeom. U drugoj sobi je grega sa Mauriziom iz Italije. Unutrasnjost je kao u tamo, a ne u Japanu. Okolo su jezera, a po njima plivaju labudovi. Nekako nismo sigurni da i to nisu kopije. U dvorani gdje smo imali prve sastanke i gdje se igraju slobodne partije, cak je i sum vjetra initacija.
I sve bi bilo replikaq, ali jedno se ipak nije mogli ili mozda isplatilo. Temperatura je ovdje na jugu Japana podosta visa od one u Nizozemskoj.
Inace cesto primjecujem vrapce. I injace su to moji ljubimci. Valjda sam zato i zapazio slijedece. Ovi ovdje su po izgledu poput nasih, ali .... Gledam jednoga kako ganja nekog leptira. Sara leptir zrakom, a vrapcic za njime. Koje li vratolomije izvode. I nikako da uhvati. Tek skuzim da ga niti ne zeli uhvati, vec se kao igra s njime. Super. A tek ovo. Sjedim u restoranu, a kroz vrata 'Fiju', uleti vrabac. Gleda okolo i poleti opet kroz vrata van. To je izveo bez nekog razmisljaja i visetrukih pokusaja. I nebi to bilo nesto posebno da sve nije u staklu. Koji puta bi i covjek uletio u staklo, ali ovi mali zrkavci izvode sve to velikom brzino i to uvjek kroz mjesta gdje stakla nema. Skoro bi pomislio da su to sismisi, koji bi sve ovo izvodili onako slijepi. Nas vrabac, europski, balkanski, bi tresnuo jadan odmah u prozorsko staklo balkanski, bi tresnuo jadan odmah u prozorsko staklo. Ovi kao da su neka druga vrsta ptica. Jos i to, da su nekako vrlo pitomi. Dolazi vrlo blizu ljudi i nekako vrlo pitomi. Dolazi vrlo blizu ljudi i ne plase se pitomi. Dolazi vrlo blizu ljudi i ne plase se. Nisam pokusao ga primiti u ruku, a mislim se. Nisam pokusao ga primiti u ruku, a mislim da mi se ipak nebi dao. Zna on valda, da smo mi iz nasih krajeva nepouzdani. Mozda oni vide vise od onoga sto mi mislimo. No, da pustim vrapce na miru.
Jucer sam, zahvaljujuci Yuki, dosao do free interneta. Ljudi moji, besplatni internet! I sada editiram zabadave!
Slikam pomalo. Dao mi Zvonko aparat sa 319 snimaka slobodnih. Ja svestedim. Rekoh, da ne 319 snimaka slobodnih. Ja svestedim. Rekoh, da ne ulupam odmah u svasta, pa da mi kasnije fali i da moram brisati i na to trositi vreme. Sada vidim da sam tek trecinu ispucao. Nazalost pravoga Japana jos nemam snimljenoga. Biti ce valjda i toga zadnji dan. Nadam se.
Valjda sam vam docarao ovo ovdje.
Tek da napomenem da smo danas odigrali peto i sesto kolo prvenstva. Ujutro sam pobjedio Juliusa Paulua snage 1.dan iz Juznoafricke Republike, a poslijepodne izgubio od Alekseja Lazareva 6. dan iz Rusije. Opet 1:1, kao dva prethodna dana. Sutra su na redu poslijednja dva kola.
Prijatelji dragi, toliko za ovo javljanje. Pisati cu i dalje.
Srdacno vas pozdravlja i voli vas Mladen iz Huis Ten Bosha pokraj Saseba u prefekturi Nagasaki u Japanu
.
Post je objavljen 30.05.2006. u 11:02 sati.