Marketing
Pustimo Nju neka govori...
Prirodni resursi su ograničeni.Za razliku od njih ljudske su želje neograničene.
Mi ne zadovoljavamo svoje potrebe.One su već odavno prešle u želje.
Priroda ne može dati toliko koliko mi tražimo.Najgore je od svega što je svijet u rukama pojedinaca čija je žeđ za bogatstvom neutaživa.Oni od nas rade potrošaće,sve u svoju korist.
Ljudi moraju sve više raditi i sve manje vremena provode sa svojom djecom.
Djeca odrastaju uz medije koji su postali njihovi odgojitelji.Materijalizam se nameće sam po sebi i djeca ga upijaju.Svako dijete bombardirano porukama o materijalizmu raste kao materijalist.Roditelji rade sve više kako bi zadovoljili potrebe (odnosno želje) svoje djece i modernog načina življenja i sve manje vremena provode doma.To vodi dalje u osjećaj zapostavljenosti i djeca nalaze jedino zadovoljstvo upravo u materijalnom.A često se događa da djeca koja nisu imala dovoljno ljubavi ili vremena provedena s roditeljima,loše funkcioniraju i u društvu.Tada je opet jedini način da se istaknu najnoviji mobitel,najbolja odjeća itd.Ta ista djeca postaju isprazna i na jednak način odgajaju svoju djecu.I gdje to vodi? Nigdje!Društvo postaje jadno,isprazno,površno... Dalje nije nužno nabrajati!
Ponekad bih htjela živjeti negdje daleko!Daleko od moderne civilizacije i sveg ovog smoga i truleži,laži i pretjerivanja...
Htjela bih se vratiti prirodi i živjeti u skladu s njom,živjeti jedan miran život,i posjedovati samo ono što mi je nužno:ljubav,hranu i krov nad glavom.
Takav je život možda teži,težački život,ali mislim da je sretniji.Čišći je i pošteniji!Znate ono kao Heidi :-)
U brdima,planinama,nizinama...svejedno!
Samo da je mira!Jer s vremenom bih zaboravila na život na kakav sam navikla i mislim da bi mi priroda šapnula nešto mnogo važnijeg od onog svega što mogu pročitati negdje na netu ili u nekoj knjizi.Šapnula bi mi...
A ja bih je slušala svakodnevno! A noću bih gledala mjesec,brojala zvijezde –daleko od ovog legla iskvarenosti.
Post je objavljen 30.05.2006. u 10:46 sati.