Danas je igrano 5. i 6. kolo prvenstva. Time se uslo u drugi dio natjecanja. Kada vam ovo pisem jos nisu zavrsile sve partije sestoga kola, ali ono sto nam je interesantno je vec gotovo.
Pocela su direktna razigravanja za vrh i vecina partija je izmedju protivnika s jednakim bodovima, a to je uglavnom priblizno jednako jakima. Ako je neko igrao dobro iu pobjedjivao vise od ocekivanoga, sada se suceljava s jacima od sebe. Tako je to u svicarskom sistemu.
Jutarnje peto kolo je pocelo, kao i obicno u 9:00 po lokalnom vremenu. Organizatori preidaju veliki znacaj tocnosti u organizaciji i ne krece se s igrom dok svi natjecatelji zauzmu svoja mjesta. Uvijek se ponekoga ceka. Ne puno, ali koju minutu. KJada se svi tako okupimo i zausmemo svoja mjesta, a sjedenje na svojim mjestima sluzi brojacima za kontrolku nazocnosti natjecatelja, prilazi se odabiri boja kamenova nigirije. Interesantno je da smo svi sest kola tako birali, pa je teoretski moguce da netko uvijek ima istu boju kamenova. To ovisi o sreci odabira sistemom par-nepar. Kada sve to uradimo organizator najavljuje pocetak igre. Sve po ko spagici.
U petom kolu sam igrao sa Juliusom Pauluom snage 1.dan iz Juznoafricke Republike. io sam crni. Otvorio sam koreanskim fusekijem. Oni koji igraju znaju o cemu se radi. To se kod nas cesto igra u poslijednje vrijeme. Tako se cesto izgradi velikji prostor. On je tada krenuo osto upadom u moje interesno podrucje. Nastala je frka i on je bio za slobodu kraci. Igrao je jos dosta poteza u izgubljenoj poziciji i kapitulirao. Tu partiju nam je Yoshio Ishida komentirao. Vidjeli smo podosta obostranih pogresaka, a ja sam dragi moji, opet nekaj naucil. Mudrosti nikada dovoljno. Delam frke tam gde ne treba. To je osnovno sto sam danas naucio.
Gledali smo potom jos jednu analizu i to najznacajnije partije petoga kola izmedju Kineza Weixing Tang i maloga Nai San Chana iz Hong Konga. Nai je 13-godisnji djecak. Izgubio je ovu partijku i to mu je do sada jedini poraz. Vrijeme nam je tako odmicalo da nam je za rucak ostalo malo vremena i otisli smo u pizzeriju odmah do mjesta igranja. Pojedosno nakon nesto ceklanja. Oni odjurili, a ja, po dogovoru placam zadnji ceh. Nemam sat i ravnam se po iosjecaju, a u ovakovim okolnostima gdje je praciznost znacajan faktor, to bas i nije neka dobra stvar. Izadjem iz pizzerije, vidim kako mi mase jedan od organizatora. Sve mi je odmah bilo jasno. Svi sjede i mene se ceka. Srecom, ako se to moze tako nazvati, bilo je i nekoliko onih koji su stigli malo kasnije od mene. Protivnik u sestoj rundi mi je Aleksej Lazarev 6. dan iz Rusije, legenda europskoga goa. Vidjevsi ga samo sam se nasmijao. Sve je tu jasno, ali si mislim: 'Tko zna.'
Nigirijem sam ovaj puta bijeli. Trudim se drzati neki izbalansirani odnos. Aleksa je tu puno veci majstor. Mnogo je proucavao ovu igru i pun je teorije. Ja sam vise orjentiran na rad s mladima, a sve se ne moze. Nema se dovoljno vremena. On nekako uspijeva naznaciti vece interese, pa ja moram agresivnije uspostaviti balans. Stvaram frku. Provlacim se sa slabim grupama. Jedna je ostala toliko slaba, da se borim za opstojnoist tj. popularna dva oka. Ulazim u podosta dugu kombinaciju, gdje i on trosi vrijeme. Mislim si: ' Bar sam ga natjerao na razmisljanje. Falilo mi samo malo da ne padnu moji kamenovi, a pali su. Izgleda da se ipak nesto moglo. Priznao mi je da sam imao bolji nastavak. Predao sam se vidjevsi da ima cetrdesetak poena manje. Boze moj, pa taj poraz ni nikakva katastrofa. Aleksa si ni dal iznenaditi.
Eto tako dragi moji. Moram napustiti computer. Izvjesce je vec cjelovito. Trebao bi samo spomenutri da je Kinez dobio i sestu partiju, kao i Koreanac i oni sada vode.
bl. Muradenu
Post je objavljen 30.05.2006. u 10:25 sati.