Zašto se u podrumu, kad bježe od nekog ko ih goni, uvijek sakriju negativci, a na tavanu pozitivci? I shodno tome, zašto tavan sadrži lijepe porodične uspomene- lončiće i stolčiće nekih starih generacija i drugu dragu kramu koja je pripadala našim precima, dok podrum skriva mračne obiteljske tajne. Fredi Krueger je ubijen u podrumu i iz njega je krenuo u noćne more, a na tavanu Gooniesi pronalaze mapu izgubljenog blaga. Zašto luđaci koji žele uništiti planetu obično sagrade tajnu sklonište pod zemljom, a oni koji upravljaju njime imaju urede na najvećim katovima nebodera? Zašto manijaci drže svoje žrtve svezane u podrumu, dok na tavanu najljepše dane valjanja u sijenu provode budući intelektualci porijeklom sa sela poput Ivice Kičmanovića? Zašto potkrovlja uređuju pomodni arhitekti, a u memljivom suterenu hripću radnici u tvornici obuće. Zašto su pećine zanimljive samo speleolozima, a inače su još od one Platonove nadalje vezane uz neke mračne metafore, dok je nam ono gore prozračno i nedostupno romantično. Pa ipak, nuklearni rat će preživjeti samo oni koji će imati volje kao štakori živjeti u podzemnim skloništima, a oni gore na zraku će postati dementni mutanti...
Zašto kažemo podrum duše(kažemo li?), a ne dušni tavan?
Jesu li jedini podrumi u kojima je ugodno boraviti oni vinski?
I što ima tako magično privlačno u tavanu, osim eventualno pršuta koji visi?
Kako ne posjedujem ni podrum ni tavan, nego samo špajzu, koja je lišine bilo kakve dublje simbolike i samo ispunjava svoju funkciju čuvanja namirnica, o volio bih to znati...
Post je objavljen 30.05.2006. u 08:56 sati.