Prije svega, zahvaljujemo svima koji su nam bili podrška, koji su navijali za nas, koji su vjerovali u nas....od srca hvala na lijepim riječima, izmamili su nam osmijehe na lica i volju za daljnji rad!
Opet smo mi dežurne novinarke... Ali ovaj post pišemo sa zadovoljstvom!
Dakle, tri dana prošla su nam brzinom svjetlosti, a dogodilo se toliko toga da smo mislile kako nas barem tjedan dana nije bilo doma.
Vjerujem da ste već svi vi koji pratite događanja na vatrogasnim blogovima vidjeli rezultate i da ste upoznati s odazivom ekipa, organizacijom natjecanja itd, tako da sada slijedi sve ono što se događalo između službenog dijela takmičenja.
Početna strka nije obećavala da ćemo krenuti na vrijeme, dakle u 15h, jer - Petra je radila do 13:30h, neke su bile ujutro na faxu, neke su u četvrtak bile na fešti... Ma uglavnom, kod Petre i mene se ponavljala scena koja nas prati otkad znamo za sebe - žurba, jurnjava, zbrka..
Jesmo li uzele radio, je li kamera tu, fotići, frižider... I na kraju, bile smo sve u kombiju,spremne za pokret tako da smo krenuli u 15:01h, hehe!
Put je protekao dobro, stali smo na dnevnu dozu kofeina i na kraju došli u predivni Resnik oko 20:30h.
1
Utrpasmo se u bungalove nakon večere (btw - pozdravljamo našeg dragog konobara koji nam je svake godine poput batlera!), a onda na tradicionalno noćno kupanje
Stražari su se pobrinuli da nas nitko nepoželjan ne ometa, a donijeli su i ležaljke tako da se uskoro skupilo društvo iz Kaštel Sućurca, naše simpatične vatrene kacige, pa smo se na plaži zadržali neko vrijeme uz priču, pjesmu i smijeh.
Zahladilo je pa se jedan dio ekipe premjestio u bungalove, a onda smo s dečkima iz Lekenika «govorili istinu okretavši bocu»... Kako je dolazilo do škakljivih pitanja, nisam mogla izdržati a da ne kurim svog dragog kuma, uzora svima koji su na poziciji V1 pa sam naravno i platila. Već je i poznato da uvijek ja nadrapam, ovaj put sam završila u odjeći pod hladnim tušem.
I naravno da su se dežurni papparazzi potrudili ovjekovječiti te trenutke moje «slave», no žalim slučaj, ne bih baš dijelila fotke na kojima sam fakat - vodna -, hehe!
Uglavnom, kako u subotu ipak treba nešto i odraditi, trebalo nam je malo sna pa smo se oko 3h ujutro prisilile da odemo u svijet snova...
Kako idilično zvuči - svijet snova... a kako vam zvuči zveckanje i lupkanje u kupaonici, struganje i mlaz vode..? Loše, jel da? Naravno, tu je i ta noćna ptica koja u 7 ujutro nema pametnijeg posla nego čistiti kupaonicu i prati čaše dok ostale sanjaju kako je razapinju na križu!
Mala Petra inače nije tak nadobudna, ne znamo još te njezine pobude i ideje rano ujutro. Dobro jutro, Hrvatsko.. 
Kako ja inače ne mogu bez doručka i onesvijestim se pri samoj pomisli da neću jesti, s Petrom sam otišla u restoran, a ostale su malo kasnije došle. Najele smo se pa se opet spustile na plažu...
2
Cure su se kupale, a ja sam se samo hrabro smijala kak se smrzavaju i hvatala boju na suhom. Nakon onog prisilnog kupanja sinoć, nije mi padalo na pamet uopće približiti se moru.
Cure su opet otkrivale gdje su se točno kupale noć prije, i naravno da se Petra opet borila s morskim algama i travom. Čak nam se i predsjednik odvažio i bućnuo se malo (nakon poduže pripreme, haha..). U međuvremenu su došli i dečki iz Belajskih Poljica; bilo je baš lijepo ponovno vidjeti ih i malo popričati... Dečki - hvala vam što se vjerovali u nas!!!
3
Sunašce nas dotuklo, a glad se javila pa smo brže-bolje doletile opet u restoran i natrpale tanjure.
Hm, moj je i ostao pun jer kad sam ugledala poznate plave oči jednog dječaka, nekako sam izgubila apetit od slatke nervoze
Pozdrav njemu!
Supermani su spali na bus, očito im krila zakazala, haha... Ma šala, bilo nam je baš drago kaj ste došli, ali nam je bilo zbilja žao kaj ste onak otišli. Drugi put popijte Red Bull
.
Uslijedio je mali odmor u bungalovu, psihičke pripreme, meditacija...
4
5
Aha, ali ne danas. Svu tu idilu prekinuli su, a tko drugi, nego Lekeničani, aktualni državni prvaci. Došlo je do malog nesporazuma pa su morali napustiti bungalov, a gdje će drugdje nego k nama? I tako smo dobile podstanare, ali nismo požalile jer se cijelo vrijeme u našem bungalovu odvijao neki show, kako i ne bi kad je Varga tu.
...Martinine čarape za sreću...
6
Vrijeme je prolazilo, spremili smo se i otišli na zagrijavanje. Budući da su na terenu bile i konkurentne ekipe, bile smo pomalo i nervozne, jer iskreno, nismo očekivale ovako dobar rezultat.
7
Gledale smo nastup Breškog Jalševca, cure imaju najbolju štafetu, a znamo da mogu opaliti i dobru vježbu, no ovaj put nisu imale sreće s usisnim pa ih je to zeznulo. Zatim je uslijedila ekipa Komina, vježba im je bila ok, mislim da je na kraju to bilo 45 s, no nisam sigurna. Na drugoj stazi su bile cure iz Desnog Trebarjeva, imaju novu-staru ekipu i na kraju su osvojile 5. mjesto. Usporedno s nama nastupala je ekipa iz Kaštel Sućurca, također su imale dobru vježbu, a drugo mjesto je pokazalo njihov trud.
Uf, mi smo na redu...
8
Naša zapovjednica nas je uvela na stazu i pospremile smo opremu. Brzo su stigli suci pa smo morale požuriti. Igrale smo na sigurno tako da smo sporije, ali zbilja čvrsto spajale usisni jer nismo htjele grešku. Znate ono, prva sigurna, a druga na glavu. Isplatilo se jer su štoperice pokazivale 40,7 s što nas je dodatno motiviralo za trčanje štafete. Druga vježba nije ni vrijedna spomena, Martina i Nina su zakazale sa dizanjem usisnog jer su dušu ispustile na prvoj, a i ja sam počela nešto petljati sa c-cijevi tako da... Nije bitno, već smo bile pet sekundi u prednosti pred ostalima, a štafetom smo dobile još dvije. Nismo mogle vjerovati, ovo nismo očekivale-prvo mjesto prvog natjecanja na prvom Kupu Hrvatske! Šoralo nas je ludilo, skoro smo se ovak bacile u more... No, ipak...
9
Nakon ubrzanog spremanja, otišle smo na proglašenje u domu u Kaštel Sućurcu. Već su sve ekipe bile tamo što je bilo i više nego očito da će fešta biti zakon. Kako nas je vježba fizički iscrpila, a pogotovo Martinu i Ninu, njih dvije su sestrinski podijelile grah sa kobasicom, što im je dalo snage, kao i ostalim curkama za nastavak večeri. Netko i dalje nije imao apetita.
Grla nisu ostala suha za što se pobrinula litra i voda.
Uslijedilo je proglašenje, ples, druženje i pjesma. Ugođaj je bio nenadmašiv, domaćini su se vraški potrudili udovoljiti svima.
10
11
U bungalovu se fešta nastavila do jutra, ali doslovno.
Mislim da je to svima bilo očito kad smo se ujutro pojavile na doručku; zgužvana lica, razmazana šminka i onaj bolesni osmijeh.
Obišle smo švedski stol par puta kako bismo nadomjestile izgubljenu energiju, a na nas je otišao i velik dio sokova. Uslijedio je još jedan izazov osim osvajanja 22 boda – trebalo je pospremiti bungalov.
Naravno, sve što je lijepo, kratko traje..morale smo kući. Nerado smo utrpale kofere u kombi, pozdravile se sa svima i polako krenule putem Starog Čiča. Atmosfera u kombiju je odavala koliko nam je falilo sna, zavladala je tišina...
Nakon dugo vremena, nismo se baš obradovale Čiču...
Pozdrav svim curama u ekipi, pogotovo Ani i Dragici koje su upale u pravo vrijeme. Curke najbolje ste i puno vas volimo!
I na kraju da čestitamo ostalim ekipama na osvojenim bodovima i dobrom plasmanu. Želimo Vam svima sreću na sljedećem natjecanju za Kup Hrvatske, u Varaždinu. Nas tamo nećete vidjeti jer smo spriječene, kako zbog posla, tako i zbog faksa.
Vole vas vaše Martina i Marina!
Post je objavljen 30.05.2006. u 00:27 sati.