Danas sam napravila samo jednu pogrešku: ustala sam iz kreveta. Samo to. Sve ostalo je uzročno-posljedični niz tog nesretnog događaja. Da vam dočaram kakav mi je dan: oba mobitela, oba napunjena jučer, danas su prazna. Mail mi je prekrcan, a samo su dvije poruke koje vesele.
Da pojasnim:
postoji nešto što se zove marketing. Postoji i nešto što se zove prodaja oglasnog prostora. Prema spodobama iz potonjeg odjela su jehovini svjedoci, oni koji prodaju zepter, pa čak i ciganke koje vam zapljuju šajbu ak im na raskršću ne udijelite kunu, mila majka. Te rečene spodobe trenutačno imam želju prebit. Majke mi, ja pacifist želim tabanat po glavi stanovnika. Maštam o tome da im spamom zatrpam mailove. Da im smjestim konjsku glavu u krevet. Instaliram maticu mrava i žohara u odvod. Bacim glistu u košulju. Ulijem ricinusovo ulje u kavu. Prvu jutarnju. Uvalim im trip u istu kavu. Pod motom dva u jedan. Zatvorim ih u istu prostoriju s dogom (muškom) koju pucaju hormoni. Fotošopiram im slike u neku pornjavu. Želim da pate.
Post je objavljen 29.05.2006. u 19:06 sati.