Odnedavna i sama uključena u sve veći problem današnje mladeži, odlučih se pozabaviti smišljanjem nekog efikasnog rješenja...
Krenut ću otpočetka.
Ja, bivša gimnazijalka odlikašica, imam brata, bivšeg osnovnoškolca odlikaša, koji je ove godine krenuo u srednju školu. Koju školu? Srednju ekonomsku, unatoč svim pokušajima opamećivanja naših vrlih roditelja gimnazijalaca i, naravno, mene same. Reče dijete da je odlučilo i da ga ništa ne može odgovoriti. Odustade raja.
Danas moj bratec ima još niti mjesec dana do kraja godine, a jedinica, aseva, kulja, kolaca i svih ostalih sinonima ima za nekoliko ljudi. I da priča bude još zanimljivija, stanje je isto sa svim njegovim razrednim kolegama.
Jadna razrednica se čudom čudi, veli da nikad takvo nešto nije vidila, kamoli imala. Najgori razred u školi, najgori razred u povijesti škole,...
Meni vrag ne da mira, pa komentiram: a škola vam uistinu kompetentna ocijeniti... With all do respect ekonomistima i ekonomisticama, ali opće je poznato da to nije škola u kojoj se uči. Većina su jako loši učenici, a i oni koji nekim slučajem imaju pet, njena je dubina možda do gležnjeva nekog dobrog gimnazijalca koji je većinu satova proveo spavajući, ako ne zatvorenih, onda otvorenih očiju... No skrenuh s teme.
Svakih nekoliko dana slušam jadikovke svoga Tutankamona (tako ja zovem svoju dragu roditeljicu :))))) s informacija. I nekidan se bacih u razmišljanje. Prvo pomislih da bi ih trebalo razdvojiti, jednostavno ih sljedeće godine podijeliti po ostalim razredima, međutim, sinu mi nešto puuuunooo bolje....
Post je objavljen 29.05.2006. u 17:22 sati.