Jeste li ikada imali osjećaj da se nešto oko Vas zbiva?
Više puta sam se uhvatila sa svojim mislima i predosjećajima i više puta se to ostvarivalo! Ponekad pomislim da sam štriga ( = vještica), a ponekad pomislim da me Bog poslao u svoju misiju i da zato ponekad predviđam.
Jutros se opet obestinio roj misli. Frendici je umrla mama. Osjećam se ukomirano kao da je bila moja mama, ipak to je ogromna tuga. S H. nisam duže vrijeme bila u dobrim odnosima. Al nekad..prije 6 godina bile smo 4 najbolje frendice, klinke, zaljubljene u „frajere“, dijelile smo gotovo sve. Jednog danas se desila svađa koja nas je razdvojila, H. na jednu stranu, nas 3 na drugu. Al kad se sjetim tog prijateljstva, zatitra mi srce i drago mi je da je postojalo. Nažalost ne znam dal ću moći na pogreb i grize me savjest jer bi ju htjela zagrliti i reći : HRABRO! Jer znam kolko joj je mama značila. A najgore je što je ne mogu ni nazvat jer nismo pričale zadnjih 6 godina. Možda ću joj jednog dana uspjeti reći sve što joj nikad nisam mogla.
Život je takav? Iznenadi nas uvijek? Pokušavamo vratiti vrijeme u nazad?
Dan je prekratak da bi učinili sve što smo zamislili. A život je možda još i kraći nego što se čini. Zato treba proživjeti život najbolje što znamo! Ne osvrtat se i ne žalit za ničim. Sanjati snove i težiti ostvarenju! Biti sretan iznutra i ne treba se žaliti na bolest i na pomanjkanje novca. Pogotovo novca! Svi novci ovog Svijeta nebi pomogli u ostvarivanju nečije sreće.
Pusa
Post je objavljen 29.05.2006. u 17:58 sati.