Debljam se, to više nije novost, to je žalost.
Na televiziji je svaka druga reklama vezana uz hranu; i to onu najgoru, maščobnu, sintetičku, mesnu, ribnu, mliječnu il još gore dijetalnu, sa umjetnim zaslađivačima i sranjima.
Film od 1,5 h traje 3h zbog reklama, a ja ga počnem gledat sa 53 a do odjavnih slova imam 58kg. Evo naprimjer, jutros smo imale namjeru upratit naoko dobar dokumentarac o Alexandru, ali ja sam nakon više od sat vremena- odustala, a on tek bio osnovao Aleksandriju!!! U Indiji je bio tek za nekih sat i po, a mi se već vratismo sa bazena i sjedosmo ručat.
Pošto sam odustala i od nikotinskih štapića; grickam sve što vidim, prešla bih i na namještaj, al stara je uzela neke crne fotelje sa metalnim nogicama koje ne izgledaju baš ukusno.
Pinjole, indijski i obični orašidi, sjemenke bučine i još neke, nepoznate, štapići, čips, kikiriki, bademi, grožđice, suve smokve, marelice i naravno, o da, čokolada.
Prvo je planula darkerica, 99% kakao. Mljac, moj favorit. Zatim i neka punjena, koja mi zapravo nije bila baš privlačna aj je u vatrenoj stihiji i ona izgorila. A danas mi je opet «pao šećer» kako to dobroćudno naziva moja majka i bacila sam se na njenu rođendansku bombonjeru.
Pojela sam čitavo desno krilo simetrično poslaganih čokoladica, njih negdje 5-6, a najveći, centralni «medaljon» čuvam za kraj!
Eto u šta se pretvaram.
Slobodno me se sramite, sramim se sama sebe.
Čim se vratim, počinjem pit «planinski čaj» svakodnevno!!!
Inače ću
morat nosit pareo!?!
NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
Ili jutenu vreću??!
A na rakskvašenu guzicu ću napisat
«ovdje bi mogao biti vaš oglas».
Nego, dugujem vam još jedan raport.....
Post je objavljen 27.05.2006. u 17:40 sati.